ILI: Usvajanje državnog budžeta za 2025. i evropski put naciopatski kaljaju poslanici, koji se, izgleda, 
najbolje ostvaruju uličarskim, uvredljivim i primitivnim stilom, rugajući se državi, svima nama, zdravoj pameti…
najbolje ostvaruju uličarskim, uvredljivim i primitivnim stilom, rugajući se državi, svima nama, zdravoj pameti…Ubijeđen sam u to da nije malo onih koji su očekivali – i dočekali, nažalost – da se banjalučki sastanak Dragana Čovića i Milorada Dodika (ponedjeljak, 13. oktobar), na kome su dodatno armirani partnerstvo i čvrstina dvojnog pakta HDZ-SNSD, samo dva dana kasnije iznova rascvjeta na sjednicama Predstavničkog doma Parlamenta BiH. Vidjelo se to na brutalnom odbijanju novog, trećeg pokušaja razmatranja državnog budžeta za 2025, a onda i na još tri sjednice, kojima se ušlo u mrak – i doslovan, a i onaj metaforični, posebno na onoj o izboru glavnog pregovarača za vođenje poslova o pristupanju Evropskoj uniji.
Ako smo, kao što smo, u onome što bi trebalo da je rad, a na to nije ni nalik, poslanika u državnom Parlamentu dosad predeverali i nemoguće, izdržali i najbesmislenije i izdurali i ono što zdrav um može podnijeti samo uz poseban napor ili pomoć odgovarajućih medikamenata, posljednja predstava (prošla srijeda) u Parlamentu BiH je trasiranje puta ka tome da se on svrsta u rubriku sramotne i sve pervertiranije varijante onoga što bi trebalo da je najviše zakonodavno tijelo jedne države. Jer, tu su se obreli neki očajno zalutali, izopačeni i za stručno posmatranje zreli likovi, besramno dobro plaćeni za nerad, blokade, šizofrene nacionalističke ispade i provokacije, uz sada, evo, dalji sunovrat na dno s uvredama i poniženjima, uz široko otvorena vrata za jezik ulice i pećinsku sirovost.
Bez potrebe za prepričavanjem onoga što je bezumna podjela na tabore, do bola je jasno da jedan broj poslanika sjednice razumijeva – i u praksi to manijakalno pokazuje – kao verbalno ratno stanje, kao priliku za sukob s nekim, kome se treba nagovoriti sve što mu je na pameti, jer je važnije da se bude u pravu, da je njegova jača, nego da se radi ono što je posao parlamentaraca. Kad je to tako, ne čudi da su prošla srijeda i novo lakrdijaško okupljanje poslanika prevršili svaku mjeru. Ne samo zato što smo prisiljeni progutati i nemoguće već i stoga što je sve jasnije to da će predmet socio-psihološke i psihijatrijske nauke morati postati ono što neki poslanici lansiraju kao nove bolesne izume, uvrede i dokaze o tome da se ostvaruju jedino vrijeđanjem, sirovošću i primitivizmom.
Najstrastveniji “čuvari” Ustava i Dejtonskog mirovnog sporazuma kao da su posebno nabrušeni – ili instruirani poslije novog sastanka lidera dvojnog pakta – ne dopuštaju sebi luksuz praznog hoda: Milorad Kojić (SNSD) je protiv toga da Parlament bira glavnog pregovarača, “jer za to nema zakonskog uporišta”, njegov stranački kolega Miroslav Vujičić to zove “lomljenjem preko koljena” i udaljavanjem od evropskog puta, da bi šefica Kluba poslanika SNSD-a Sanja Vulić bila zadužena za to da ospe paljbu po vladajućoj trojki, koja će “biti oduvana u Federaciji od SDA” na idućim izborima, pa će, uobičajeno histerično, promašiti temu i ustvrditi da Milorad Dodik “nije osuđeno lice” (?!), te se srozati na samo dno – nazivajući kolege jadnicima i bijednicima (!).
Ako se nekom to učinilo dnom, ispod koga se ne može dublje, prevario se. Za to se pobrinuo Milorad Kojić, koji će, nakon diskusije Sabine Ćudić iz Naše stranke, koja je Vulićku podsjetila na to da je njena zakletva Dodik Sudu BiH platio oslobađanje od zatvora i pitala je da li 36.500 KM priznanje presude ili samo velika donacija, naprasno pukao i zaboravio gdje se nalazi i šta mu je posao – sunovrativši se u moralni, politički i ljudski bezdan riječima da mu se “povraća kada se Ćudić javi za riječ” (!!!).
Poslanicima koji su primijetili to da su se Čović i Dodik u Banjoj Luci dogovorili ne samo učvršćivanje pakta već i o ono što je otvoreno podebljano – da do idućih izbora nastave bratsku saradnju, a to znači blokiranje i dominacija onim što nam je naopaka stvarnost, usprotivili su se, naravno, HDZ-ovi poslanici. Šef Kluba Predrag Kožul je ponovio HDZ-ovu evropsku opredijeljenost, nemajući dogovor na pitanje Sabine Ćudić da li se to potvrđuje u Čovićevim susretima s ruskim i izraelskim ambasadorima, što bi moglo značiti da naš put u Evropu ide preko Tel Aviva i Moskve. Na to je HDZ-ova zastupnica Darijana Filipović ustvrdila da njena stranka nije napravila nikakav dogovor o glavnom pregovaraču sa EU, što nije djelovalo baš uvjerljivo – sudeći po reakcijama, posebno u ispadu s indikativnim (ciljanim?) odsustvom iz sale SDA-ovog poslanika iz Republike Srpske Edina Ramića, čiji glas je falio za podršku raspravi o glavnom pregovaraču.
Sve je, dakle, jasno. Nekima odavno, a neki su, izgleda, morali dočekati novo izdanje niskosti, nacional-političkog pervertiranja i uličnog rječnika u Parlamentu BiH, da im se kompletira slika o tome kakav je on stvarno, šta se od njega još može očekivati, za šta se sve još moramo pripremiti i, naročito, kolika će biti cijena onoga što nas čeka do izbora u oktobru iduće godine. Ili, još jasnije: hoće li se stati samo na uličarskom, uvredljivom, nacionalistički primitivnom stilu i siledžijskom ruganju državi, svima nama i zdravoj pameti – ili će se otići korak dublje? Ispod dna dna.
