Piše: Rasim Belko
“Ne želimo prihvatiti ni minimalnu mogućnost da bošnjački narod ponovno bira dva bošnjačka člana Predsjedništva BiH”. Poruka je ovo predsjednika HDZ-a Dragana Čovića koju je u brk sasuo članovima Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira.
Bilo je to prvih dana juna ove godine. Dvadesetak dana poslije, Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu obznanilo je zaključke kojima de facto poništava prvostepenu presudu u predmetu Kovačević vs. BiH.
Je li Čović tokom obraćanja UO PIC-a znao za ishod procesa u Strazburu? Po tonalitetu njegove poruke vrlo moguće, a s obzirom na donacije i širokopojasnu diplomatsku ofanzivu da se zaustavi odluka koja bi mogla promijeniti sudbinu Bosne i Hercegivne i njen politički sistem, nije nemoguće da su oni koji su diktirali zaključke ESLJP bili u koordinaciji s premijerom RH Andrejom Plenkovićem. A Plenković je tu za Čovića i to je dvosmjerna relacija usmjerena na razaranje Bosne i Hercegovine.
“Tamo gdje se štite kolektivna prava u Bosni i Hercegovini, to su vam domovi naroda i članovi Predsjedništva BiH, treba računati da ćemo se mi izboriti da imamo legitimne predstavnike hrvatskog naroda, što god ko o tome mislio. Predstavnici politika koje, između ostalog, ja i kolege u ovom domu predstavljamo, ćemo se izboriti za tu jednakopravnost i legitimno predstavljanje hrvatskog naroda, i u domovima naroda i za članove Predsjedništva. Kad dođe vrijeme i kad se stvori politički ambijent, naći će se to na dnevnom redu po žurnom postupku I TO ĆEMO IZGLASATI, NARAVNO”.
Ovo je obraćanje Čovića u Domu naroda prije otprilike 12 dana. Iz svega što smo u ovom tekstu citirali i iz činjenice da je Hrvatska, barem za sada, uspjela u misiji protiv odluke u predmetu Kovačević, jasno je da postoji shema, strategija i da je otpočela diplomatska oluja na realizaciji ciljeva za koje Čović samouvjereno kaže “kada dođe trenutak, izglasat ćemo ovdje (u Parlamentu BiH).
U tom kontekstu ima se posmatrati i njegova nedavna posjeta Budimpešti, gdje je sa šefom mađarske diplomatije Peterom Szijjartom raspravljao i o temi izbornog zakona. Mediji su izvijestili da je Čović u svjetlu nadolazeće 30. godišnjice Općeg okvirnog sporazuma za mir koja će se obilježiti krajem godine, informirao ministra o aktualnim naporima da se postignu potrebne izmjene izbornog zakonodavstva kako bi se ustavno definirana prava Hrvata zaštitila te kako bi se postiglo legitimno predstavljanje.
Iz drugih izvora saznajemo da se upravo obilježavanje tri decenije Dejtona krajem godine razmatra kao ceremonijalno pokriće za pripremu i realizaciju planova o promjeni Izbornog zakona i Ustava BiH.
Dakle, Čovićeva samouvjerenost kojom poručuje svima ostalima da će dobiti Izborni zakon po mjeri HDZ-a nije politički blef, nego proizvod realnosti koja nam se sprema.
U diplomatskim krugovima, kako smo već pisali, već se vode ozbiljni razgovori o ustavnom i političkom uređenju Bosne i Hercegovine, samo je pitanje ko, gdje, kada i s kim priprema teren za formalizaciju tih razgovora.
Čovićev put u Budimpeštu tako treba posmatrati kao traženje podrške za realizaciju onog što se već negdje zacrtava i planira. U toj priči vrlo je važna i uloga šefa hrvatske diplomatije Gordana Grlić Radmana, koji je recimo u Kini informisao sagovornike o potrebama rješavanja izbornog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini.
Kina nije toliko uključena u političke procese u BiH, ali njen utjecaj nije mali, pa je jasno po kojoj matrici se kreću i Čović i Grlić Radman, ali i zvanični Zagreb.
Glasnoća i tonalitet Dragana Čovića koji se čak i iz transkripta njegovih govora i poruka može iščitati daju naslutiti da u Sarajevu postoji partner s kojim će, kako reče, “po žurnom postupku IZGLASATI Izborni zakon s ugrađenim legitimnim predstavljanjem”.
Detekcija tih partnera od ključnog je interesa za budućnost Bosne i Hercegovine. Politički projekat Trojka je od prvog trenutka aktuelne državne i vlasti na nivou Federaije u džepu Dragana Čovića.
Svi potezi od 2022. do danas jasno pokazuju da ta Trojka vodi snishodljivu podaničku politiku prema HDZ-u i Čoviću lično. Odavno je jasno da politički ideali, principi i politike stranaka Trojke nisu bitni kada Čović pred njih postavi zadatke. Skoro pa po onoj gdje Dragan okom, oni skokom.
Jesu li onda oni taj partner za konačno upokojenje mogućnosti da Bosna i Hercegovina jednog dana bude demokratska država? To pitanje je posve na mjestu i kada znamo da je šef diplomatije BiH, koji dolazi iz Trojke, Elmedin Konaković umuknuo na pitanje o hrvatskoj agresiji na BiH, a više puta ponovio da “Bošnjaci ne trebaju birati predstavnike Hrvata”, što je u apsolutnoj mjeri s HDZ-ovom matricom.
Zbog toga, od Trojke, SDP-a kao dominantne stranke socijaldemokratske provinijencije u toj grupaciji, očekujemo da jasno odgovore jesu li oni partner koji će s međunarodnom zajednicom i Čovićem pod zastavom Dejtona usmjeriti i sadašnjost i budućnost Bosne i Hercegovine ka srednjovjekovnim vrijednostima. U prevodu, ka nestanku!
