Psihologija je relativno mlada nauka, ali od kako postoji, mnogo nam je pomogla da bolje razumijemo sebe, i interakciju sa svijetom. Mnogi psihološki eksperimenti su valjani i etički, omogućujući istraživačima da stvore nove tretmane i terapije, i da generalno pomognu da svi poboljšaju svoj život.

Nažalost, drugi su završili užasno – narušili su živote ljudi i osramotili profesiju. Predstavljamo vam nekoliko takvih eksperimenata koji su pošli po zlu.

5. Eksperiment u Stanford Zatvoru

1971. godine, socijalni psiholog Philip Zimbardo želio je ispitati ponašanje ljudi kada se nalaze na određenim društvenim pozicijama, koristeći skupinu muških studenata da sudjeluju u dvosedmičnom eksperimentu. Činilo se jednostavnim: Pola studenata će glumiti zatvorenike, a pola zatvorske stražare.

Međutim, nakon što je odabrao ispitanike, Zimbardo im je dodjelio uloge bez njihovog znanja. Sve “zarobljenike” su neočekivano „uhapsili“ i odveli u zatvor.

Rezultati su bili uznemirujući. Obični studenti pretvorili su se u zlobno sadističke čuvare ili izbezumljene zatvorenike, te postali duboko povezani sa likom kojeg su igrali. Nakon samo šest dana, uznemirujuća stvarnost tog “zatvora” prisilila je Zimbarda da prerano završiti eksperiment.

Po uzoru na ovaj eksperiment snimljen je i film The Experiment.

4. Slon na LSD-iju

1962. godine, Warren Thomas, direktor Lincoln Park Zoološkog vrta u Oklahoma Cityju, ubrizgao je u slona po imenu Tusko dozu LSD-ija 3.000 puta jaču od tipične ljudske doze.

To je bio njegov pokušaj da ostavi svoj trag u naučnoj zajednici, utvrđivajući da li lijek može izazvati “musth” – agresivnost i visoke razine hormona koji muški slonovi povremeno dožive. Jedini doprinos koji je Thomas napravio je stvaranje katastrofalnih odnosa sa javnošću i naučnom zajednicom, jer je nesretni Tusko umro gotovo odmah nakon ubrizgavanja doze LSD-ija.

3. Milgramov eksperiment

1963. godine, Stanley Milgram želio je testirati hipotezu da li je bilo nešto posebno u njemačkom narodu što im je dozvolio da sudjeluju u genocidu (Drugi Svjetski Rat).

Eksperiment je bio slijedeći: Grupa ‘običnih’ građana je postavljala pitanja čovjeku koji je bio priključen na elektro šok. Svaki put kada bi pogrešno odgovorio na pitanje – ispitanik bi ga šokirao strujom, i za svaki pogrešan odgovor, povećali bi jačinu struje.

Čovjek je bio glumac, šokovi lažni, ali sudionici to nisu znali. Zastrašujući dio je taj da su ljudi većinom slušali naredbe eksperimentatora, čak i kada je čovjek vrištao u agoniji i molio za milost. Malo zlo u svakome od nas, možda?

2. Treći Val

Uz sličnu tematiku kao i Milgramov eksperiment, Treći Val, proveden u 1967. godini, bio je eksperiment koji je krenuo u istraživanje načina na koji se čak i moderna progresivna demokratska društva mogu pretvoriti u zlokobne mašine fašizma i nacizma.

Koristeći srednjoškolace, eksperimentator je stvorio sistem u kojem su neki studenti smatrani članovima prestižnog reda. Studenti su pokazali veću motivaciju za učenjem, ali, ono što je zabrinjavajuće, postali su nestrpljivi da čine zla djela, poput isključivanja i odstranjivanja svakog drugog djeteta koje nije bilo dio njihovog reda.

Još strašnije, takvo ponašanje se nastavilo izvan učionice. Nakon samo četiri dana, eksperiment je prestao jer je već klizio van kontrole.

1. Terapija homoseksualnom averzijom

U ’60im godinama homoseksualnost je često opisivana kao mentalna bolesti, a mnoge osobe su tražile (dobrovoljno ili prisilno) način da “izliječe” seksualnu privlačnost prema članovima istog spola.

Eksperimentalne terapije, u to vrijeme, su uključile i terapiju averzije – gdje su homoseksualne slike uparene sa stvarima kao što su električni šokovi i injekcije koje uzrokuju povraćanje. Ideja je bila da pacijent povezeže bol s homoseksualnošću, piše Pixelizam

Umjesto “liječenja” homoseksualnosti, ti eksperimenti su teško psihološki oštetili pacijente, a najmanje jedan čovjek je umro od “liječenja”, nakon što je pao u komu.