Dr. J. Scott Younger,
Međunarodni kancelar Predsjedničkog univerzitet,
Počasni viši naučni saradnik Univerziteta u Glasgowu
i član Savjetodavnog odbora IFIMES-a

U petom mjesecu Trumpovog boravka u Bijeloj kući ili, kako je neko nazvao predsjednika na TV kanalu, velikim narandžastim momkom. Prije nego što je preuzeo dužnost, Trump je obećao da će okončati ratove u Gazi i Ukrajini u roku od 24 sata, dodajući da nikada ne bi ni počeli da je on bio na vlasti. Evo nas još uvijek, a oba rata ne vide kraj ni na vidiku.

Rat u Gazi je počeo 7. oktobra 2023. godine, a Hamas je bio zadužen za palestinsku enklavu Gaza, koju su Izraelci uglavnom odvojili ogradom. Izraelci su kontrolirali zalihe energije i vode. Vatreni Hamasovi nasilnici su se usudili probiti se iz enklave i izazvati haos na izraelskoj strani. Otišli su predaleko silujući i ubijajući 1200 nevinih ljudi, od kojih su neki saosjećali s njihovom nevoljom, i uzimajući još 300 za taoce, kada su shvatili da su podigli “osinje gnijezdo” i da je svjetsko javno mnijenje protiv njih. Izrael, naoružan i opasan, sa svijetom iza sebe, uzvratio je silom.

Evo nas, 19 mjeseci kasnije, a situacija se pogoršava. Izrael zavisi od SAD-a za oružje, koje mu je neizostavno dato, iako je bilo neugodnih trenutaka kada se činilo da je Izrael otišao predaleko u svom tretmanu Palestinaca. Trumpovo preuzimanje predsjedništva u januaru zadovoljilo je Benjamina Netanyahua i ponovo stimuliralo izraelske poglede na svijet. Posjetio je Trumpa u njegovoj bazi na Floridi i na zajedničkoj konferenciji za novinare bio je pomalo iznenađen, ali i oduševljen onim što je Trump rekao.

Ukratko, Trump je rekao da ako Izrael uspije osigurati cijelu Gazu, na što, usput rečeno, nisu imali zakonsko pravo, a također i ako uspije iseliti sve Palestince na sigurnu lokaciju – bio je siguran da će susjedne zemlje sigurno učiniti to! – pomoći će u obnovi Gaze i izgradnji netaknute turističke lokacije u južnom pojasu Gaze, Rivijeri Bliskog istoka.

Krajnja desnica izraelskog kabineta bila je oduševljena i pretpostavila je da su SAD dale zeleno svjetlo Izraelu da preuzme Gazu. Shodno tome, IDF se ponovo pojačao i ušao u Gazu na velika vrata, sve vrijeme nastavljajući noćno bombardiranje uzrokujući Palestincima potpunu bijedu i stalan niz smrti. Mantra koju IDF širi da su progonili operativce Hamasa je oslabila i niko više ne vjeruje Izraelcima. Priče o genocidu se sve češće čuju.

Nedavno, prije dvije i po sedmice, Trump je obavio posjetu obližnjim naftnim državama, počevši od Saudijske Arabije, navodno kao dio mirovne inicijative. Međutim, izbjegao je posjetu Izraelcima i vratio se na Floridu, očigledno ostvarivši svoj plan, zajedno s iznenađujućim poklonom aviona od 400 miliona američkih dolara od Katara. U međuvremenu, IDF nastavlja svoj agresivni pritisak da ostvari “neizrečeni” cilj preuzimanja Gaze. Postoji nekoliko gledišta o ovome. Možda je Trump, tokom svog obilaska arapskih naftnih zemalja, shvatio da je IDF previše agresivan u postupanju sa stanovnicima Gaze i nije želio da bude označen kao arhitekta etničkog čišćenja koje se dešavalo. Da pređemo na danas, SAD predvodi novu humanitarnu grupu za hranu kako bi pomogla u dostavi hrane Gazi koja je dugo bila potrebna. Međutim, mandat ove grupe nije dobro promišljen, do te mjere da je njen vođa dao ostavku prije nego što je grupa učestvovala, a prvi pokušaji su bili potpuno neuspješni. Izraelci kažu da su zadržavali hranu kako bi spriječili Hamas da je ukrade. Zgodan, ali vrlo upitan izgovor. Strani novinari ne smiju ulaziti u Gazu, što sugerira da Izraelci ne žele da svijet zna šta rade, ali “doušnici” iz Gaze su sretni što su zaposleni i priča se ipak širi.

Kako sukob ulazi u sljedeću i moguće završnu fazu, postoji niz različitih scenarija koji se mogu razviti, od kojih nijedan neće zadovoljiti sve strane. Stalno se podsjećam na rane napore lordova Balfoura i Rothschilda i vijek sporova koji su uslijedili. Šta će donijeti sljedeći vijek? Većina ljudi želi mir, ali je prepušten šačici ekstremista da ga drže na vlasti. Čovjekova vječna dilema! Na stolu je još jedna mirovna inicijativa koja uključuje prekid vatre, ali Hamas želi da sporazum, koji uključuje povratak talaca, živih i mrtvih, okonča neprijateljstva. Međutim, Netanyahu je to odbio jer ne može dozvoliti da se to dogodi ili bi u suprotnom završio u zatvoru zbog optužbi za prevaru, a da ne spominjemo optužbe s kojima bi se suočio pred Međunarodnim sudom pravde.

U međuvremenu, rat u Ukrajini nastavlja se već četvrtu godinu, Trump preuzima vodstvo SAD-a od Jospha Bidena, što je zabrinulo zapadni savez zbog Trumpovog otvorenog prijateljstva s Vladimirom Putinom. Od ranih dana bilo je jasno da Trump nije dobro uradio svoj domaći zadatak, optužujući Zelenskog da je započeo rat s Rusijom, dok ga je Rusija očito započela. Potpredsjednik Vance je ubrzo nakon toga rekao EU da nemaju zasluga za vođenje ratova, sve je prepušteno SAD-u. Još neko ko nije čitao nedavnu historiju!

Zabrinjavajući znakovi za NATO savez su da sadašnji dužnosnici Bijele kuće ne znaju zašto postoji savez i njegov značaj za Ameriku, a ne samo za Evropu. Donald Trump i Vladimir Putin vodili su dva duga telefonska razgovora, za koja se tvrdilo da su prijateljska, a koja su trebala početi okončavati rat. Dovoljno je reći da Putin dobro razumije Trumpa i njegovu otvorenost za laskanje. On priznaje američko insistiranje na 30-dnevnom prekidu vatre kao prvoj fazi za okončanje rata i postizanje dugoročnog mirovnog sporazuma, na koji je ukrajinski predsjednik pristao.

Međutim, Putin je postavio niz teških preduvjeta i odugovlači, u međuvremenu pojačavajući svoje ratne ciljeve još većim napredovanjem u Ukrajini i jačim napadima dronovima tokom noći. Čini se da će doći do zastoja dok se čeka sljedeći potez SAD-a; rekli su da će uvesti daljnje sankcije Rusiji, ali to vjerovatno neće zaustaviti Putinove ratne ciljeve, a to je prisvajanje što više teritorije od Ukrajine prije kraja rata i insistiranje na njenom zadržavanju u mirovnom sporazumu – ako se to ikada postigne na zadovoljavajući način, jer će Ukrajina pokušati vratiti svu ili što više svoje teritorije. Kako će se sve to završiti?

U međuvremenu, Evropa, zabrinuta za budućnost, između povlačenja SAD-a iz NATO-a i ponovnog uspostavljanja Rusije, morala je zaista razmisliti o tome šta mora učiniti za sigurnost Evrope. SAD su bile u pravu kada su procjenjivale troškove NATO-a tokom godina i nesrazmjeran iznos koji su morale platiti u poređenju s evropskim doprinosom. Evropske zemlje, Francuska i Njemačka na prvom mjestu, te Velika Britanija, ozbiljno su shvatile ovo pitanje i Evropa se sastaje kako bi razgovarala o sigurnosnim i odbrambenim zahtjevima za sada i u budućnosti, te razmatra situaciju ako i kada se SAD povuku iz NATO-a. Na Dalekom istoku, američki ministar odbrane, Pete Hegseth, nedavno je izjavio da SAD sada smatraju Kinu većom prijetnjom američkim interesima u budućnosti i da će morati posvetiti više pažnje Pacifiku, iako Australija i Velika Britanija također imaju trostrani sporazum sa SAD-om, potpisan tek u augustu 2024. godine, sporazum AUKUS u vezi s pomorskim nuklearnim pogonom, iako se pažnja posvećuje unapređenju pomorskih sposobnosti općenito. Tajvan, koji ovisi o pomoći SAD-a, i dalje je pod prijetnjom Kine, koja ga smatra dijelom svoje teritorije.

Šangajska organizacija za saradnju (SCO), ideja Kine, koja je osnovana 1996. godine, održala je svoj godišnji sastanak relativno nedavno u Šangaju, iako je prethodno obišla različite glavne gradove članica. U početku su je formirale pet članica: Kina, Rusija, Tadžikistan, Kazahstan i Kirgistan, ali sada obuhvata mnoge euroazijske zemlje, sa 42% svjetske populacije i 65% kopnene površine. Bjelorusija se pridružila u posljednjih nekoliko mjeseci. Povezana je s nekoliko takvih blokova zemalja, uključujući UN-ov ESCAP i ASEAN, te je posmatrač u Generalnoj skupštini UN-a. ASEAN, Udruženje jugoistočnih azijskih zemalja, nedavno je održalo svoj redovni sastanak u Maleziji i složilo se da bliže sarađuje, posebno zato što Kina traži druga tržišta osim SAD-a kako bi se suprotstavila Trumpovim tarifnim ratovima.

Šangajska organizacija za saradnju (SCO), zajedno s blokom zemalja BRICS, na čelu s Rusijom, osnovanom u junu 2009. godine, pokriva mnoge zemlje širom svijeta, pri čemu je BRICS rasprostranjeniji, uključujući Brazil i Južnu Afriku s juga. U pravom smislu, svaki od ovih blokova predstavlja pravi izazov za SAD na duži rok. Oni će s vremenom preuzeti veći udio u svjetskoj ekonomiji. Možda je poenta koju treba izvući iz ovoga da dobar broj zemalja postaje svjestan svijeta izvan svoje uobičajene sfere utjecaja.

Da, svijet je nepredvidljiv.

O autoru: 
Dr J Scott Younger, OBE, je profesionalni građevinski inženjer, 42 godine je preživio na Dalekom istoku i radio je u 10 država za Svjetsku banku, ADB i UNDP. Objavio je brojne članke; Bio je kolumnista za Forbes Indonezija n Globe Asia. Bio je član uprava britanske i evropske komore i 17 godina je bio podpredsjednik Međunarodne poslovne komore. Njegova područja interesiranja su infrastruktura i održivi razvoj, interesira se za međunarodna pitanja. Međunarodni je kancelar Predsjedničkog univerziteta u Indoneziji i počasni viši naučni saradnik Univerziteta u Glasgowu. Član je  Savjetodavnog  odbora IFIMES.

Članak predstavlja stav autora in ne odražava nužno stav IFIMES-a.

Ljubljana/Glasgow, 5.juni 2025

Fusnota:
[1] IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani, Slovenija, ima specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN, New York, od 2018.godine i izdavač je međunarodne naučne revije „European Perspectives”, link: https://www.europeanperspectives.org/en