Piše: Rasim Belko
Sabina Ćudić voli optuživati. Voli docirati, tumačiti moralne visine i izdavati političke certifikate podobnosti. Međutim, kada optužbe krenu prema njoj – kada se prst usmjeri na njen račun, onda se ne brani argumentima ni činjenicama. Ne, tada se sklanja pod skuta imuniteta, kao isluženi parlamentarac koji se sjeća zakona samo kad mu zatreba pravni zaklon od vlastite neodgovornosti.
A tako je bilo u slučaju performansa koji je svojevremeno tokom pandemije izvodila dok je Parlament FBiH zasjedao po hotelima, pa kada ju je stigla tužba za klevetu umjesto argumentacijom vlastitih riječi pokušala se služiti sistemom, odnosno imunitetom parlamentarke.
Tako to biva kada su principi samo rekvizita za predizborne parole, a ne orijentir za političko djelovanje.
Naša stranka, uz Sabinu Ćudić kao njen najeksponiraniji ili jedan od simbola, već godinama forsira narativ o borbi za ljudska prava, slobode, evropske vrijednosti. Sve zvuči kao bajka liberalne čistoće — dok ne pogledate stvarnost.
Jer stvarnost je jednostavna, a opozitna Našistima.
Kada je supruga ministra Staše Košarca svjedočila o porodičnom nasilju, Sabina Ćudić nije podržala njegovu smjenu. To su ti “principi” – koji uvijek važe za druge. U stvarnosti, Našisti pišu zakone i moralna pravila za protivnike, ali ih brišu čim im zasmeta u koalicionom ugovoru.
Jer, dok su recimo bili opozicija u Kantonu Sarajevo ili na nivou Federacije, prigovarali su svemu, a kada su postali vlast izmijenili su poslovnike da ne bi morali slušati opoziciju.
A šta reći o “principima” koje je Naša stranka iznijela kao uslov za ulazak u Vijeće ministara BiH? Napisani su sa skoro svečanim tonom, prezentovani kao politički sveti gral. Obećanja o deblokadi institucija, napretku ka EU, reformi izbornog procesa i borbi za transparentnost… bili su – retroaktivno gledano – samo papirni paravan za ulazak u vlast. Danas ih se ne sjeća ni Sabina.
Jer dok su glasači bili hipnotisani idejama “evropske Bosne i Hercegovine”, njihova “liberalna” miljenica i principi koje je obznanila bili su maska iza koje se krio dogovor s Miloradom Dodikom i SNSD-om za Vijeće ministara. Da, tog istog Dodika za kojeg je Sabina tvrdila da neće imati uticaj, da neće profitirati, a kasnije i da “nije realno” da njegov kum dobije stotine miliona maraka. A danas – Dodikov kum će da gradi zgradu UIO za 100 miliona KM, a Sabina Ćudić na to samo sliježe ramenima.
I ne samo da šuti – nego s neobjašnjivim cinizmom pokušava optuživati opoziciju iz Sarajeva za saradnju s Dodikom. Opoziciju! Iako je Dodik vlast upravo zahvaljujući njenim potpisima, njenim dogovorima, njenom Glavnom odboru. A moglo je drugačije. I dok je Ćudić šeretski ismijavala mogućnost da se pare sipaju kumovima, sad se javnost smije Sabini, njenoj nepodnošljivoj lakoći manipulisanja i cinizmu s mirisom izdaje.
Je li taj liberalizam koji su nam propagirali Našisti i Ćudić samo etiketa, a sadržaj – ogoljena želja za moći?
Sabina Ćudić danas je najozbiljnija kandidatkinja za predsjednicu Naše stranke. Barem jer niko ozbiljan još nije iskazao želju da vodi tu stranku. A to je logičan izbor – jer u stranci koja je izdala sve zbog funkcija, lider može biti samo onaj ko je tu izdaju najbolje izveo. I možda je baš to dobra vijest. Jer ako iko može dovesti ovu političku šaradu do konačne implozije – to je žena koja je od borbe za prava napravila fasadu, a od parlamenta – sobu za eho vlastite taštine.
Naša stranka danas nije liberalna. Nije ni progresivna. To je stranka političke dvoličnosti, narandžasta varijanta svega onoga protiv čega se nekada navodno govorila. A Sabina Ćudić je njeno zaštitno lice: cinična, zaštićena, i bez imalo nelagode kad gazi ideale koje je sama proklamovala.
Građani Sarajeva, ali i cijele Bosne i Hercegovine, možda su zaboravili konkretna obećanja koja su im nekada davali predstavnici Naše stranke. Možda više ne pamte sve parole o pravednosti, odgovornosti i novoj političkoj kulturi. Ali jedno je ostalo živo – osjećaj prevare. I to ne naivan osjećaj razočaranja, već gorak okus izdaje.
U tom svjetlu, moguće predsjedavanje Sabine Ćudić Našom strankom ne bi označilo samo kraj jednog političkog pokušaja – već završni čin jedne od najdubljih političkih prevara koje su građani ovih prostora doživjeli u postdejtonskoj eri. Naša stranka je obećavala promjenu, a isporučila prilagođavanje sistemu koji su navodno došli mijenjati. Umjesto otpora korupciji, danas su u ozbiljnoj mjeri zastupljeni u pravosudnim procesima. Umjesto principijelnosti, gledali smo trgovinu.
Postane li predsjednica, Sabina Ćudić neće biti samo lice kraja jednog političkog projekta – ona je tačka na kraju rečenice zvane Naša stranka, u narandžastoj boji razočaranja.
