Zakašnjeli desant na GIKIL(3): ZDRUŽENA PREDIZBORNA PANIKA SDA I SBB

0

Bivša Koksara, sada u spornom stranom vlasništvu, odavno je ekološka i ekonomska bomba za Tuzlanski kanton i širu regiju. Vlast je, zbog sopstvene nečiste savjesti u cijelom slučaju, uporno izbjegavala da to prizna i ozvaniči. Sve dok ta firma nije postala i politička bomba – ozbiljna prijetnja predizbornom rejtingu vladajućih stranaka. Onda je sve u i oko GIKIL-a proključalo …

Piše: Armin Bičić

Krupne sankcije protiv GIKIL-a – zabrana rada i hapšenje generalnog direktora te kompanije, a sve nakon zapanjujućeg petnaestogodišnjeg tolerisanja ekološkog divljanja i financijskog pelješenja Tuzlanskog kantona od strane indijsko-britanskih vlasnika te kompanije – imaju samo jedan razlog i objašnjenje:

Radi se o dogovorenoj akciji ljutih „koalicionih neprijatelja“, SDA i SBB, dakle onih koji se uglavnom ni o čemu ne mogu dogovoriti. Ovaj put ih je prisilio združeni panični strah vrhuški tih stranaka od ozbiljnih političkih šteta koje bi im mogli donijeti vrlo izgledni novi incidenti oko GIKIL-a uoči predstojećih izbora.

Poznato je da su u GIKIL-u, prije desetak dana, a neposredno uoči donošenja sankcija, boravili šef Federalne uprave za inspekcijske poslove Anis Ajdinović i federalna ministrica za okoliš Edita Đapo. Isto tako je poznato da je ta posjeta iznuđena alarmantnim upozorenjima lukavačkog načelnika Edina Delića na izgledni nastavak započete katastrofe u Lukavcu i široj regiji ukoliko se ne preduzmu najhitnije mjere na sprječavanju ekološkog nemara čelnika GIKIl-a. No, Delić je godinama, pa i prije nego je postao načelnik, najupornije i najargumentovanije prozivao i pozivao nadležne kantonalne i federalne institucije da se umiješaju u svoj posao u slučaju GIKIL-a i drugih najopasnijih zagađivača i trovača okoline, ali to nije „pilo vode“.

U Lukavcu uhapšen generalni direktor GIKIL-a Debasish Ganguly

Zato je očito da sav ovaj prezakašnjeli ministarsko-inspektorsko-tužiteljsko-policijski desant na GIKIL, praćen zabranom rada i hapšenjem generalnog direktora Debasisha Gangulya, nije ni najmanje uzrokovan težnjom za zaštitu zakonitosti, odnosno brigom zbog ekoloških prijetnji i ekonomskih šteta. Radi se o paljenju „crvenih lampica“ u stranačkim štabovima zbog straha da bi s aktuelnim bujanjem negativnog publiciteta oko GIKIL-a svaka nova havarija u lukavačkoj fabrici dovela do nepopravljive havarije predizbornog rejtinga SDA i SBB. Pogotovo što se sve to dešava u Tuzlanskom kantonu – najmnogoljudnijem i politički najnepredvidljivijem.

O takvoj pozadini radikalnog uplitanja viših instanci svjedoči forma i zgusnutost zadnjih događanja. Najprije se u GIKIL-u pojavljuju zajedno SBB-ova federalna ministrica za okoliš i direktor Federalne uprave inspekcija – institucije koja spada među vodeće višedecenijske zaštitnike SDA-ovih interesa i samovolje.

Tom prilikom ministrica Edita Đapo izrazila je zgražanje nad činjenicom da GIKIL nije uradio skoro ništa od projekata u cilju zaštite okoline na što se prilikom dobijanja okolišne dozvole 2012. godine obavezao. U tu svrhu trebalo je da za pet godina uloži oko 110 miliona KM.

Ali, dotična se ni najmanje nije zgrozila nad činjenicom da je njeno ministarstvo godinu i po oklijevalo da donese odluku o (ne)produženju okolinske dozvole GIKIL-u, iako je relevantni stručni tim, koji je formiralo upravo njeno ministarstvo, energično zauzeo stav da uslova za obnovu dozvole nema. Tim oklijevanjem je ministrica Đapo, sa svojim ministarstvom, posredno ostavljala na snazi staru dozvolu, a tako i mogućnost da se desi cijela ona serija ekoloških zločina protiv građana opštine Lukavac i šire regije.

Istom prilikom direktor Federalne uprave inspekcija Anis Ajdinović je ustvrdio da se Global Ispat Koksna Industrija Lukavac (GIKIL) dosad pokazala kao najnedisciplinovanija kompanija na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. Ali, naravno, nije istakao „zasluge“ institucije na čijem je čelu što je pomenuta kompanija tako dugo najnedisciplinovanija, odnosno što je nedodirljiva riznica bezakonja bez granica. Još je Ajdinović dodao:
“Zaključci sa ovog sastanka ne mogu puno uticati na Federalnu upravu za inspekcijske poslove i na postupajuće inspektore u ovom slučaju”.

Upravo suprotno toj njegovoj tvrdnji o navodnoj samostalnosti i profesionaloizmu inspektora, očito je da su direktive iz stranačke (čitaj: SDA-ove) centrale bile glavni okidač za donošenje rješenja o zabrani rada GIKIL-a, što je uslijedilo samo nekoliko dana kasnije. U obrazloženju rješenja kao ključni argument se navodi to što GIKIL ne posjeduje okolinsku dozvolu.

POVEZANI TEKSTOVI: 

GIKIL – EKOLOŠKA I EKONOMSKA BOMBA: Plod katastrofalne pri(h)vatizacije u režiji Mustafe Burgića i Bajazita Jašarevića (1. dio)
GIKIL – ČERNOBIL NA ČEKANJU (2): Lukavac bi nestao u trenu od vazdušnog udara, a Tuzla i druga mjesta nešto sporije – u gasnim komorama
„Ljudi moji, je li to moguće?!“ – vrisnuo bi kultni sportski komentator Mladen Delić. Godinu i po nije bilo bitno što potrebne dozvole nema, niti što je u prethodnim godinama ta dozvola dobijana isključivo „na riječ“ i, naravno, na „doprinose“ koje su strani investotori davali „slatkohranim“ domaćim zvaničnicima. Da, da, u toj „slatkohranosti“, odnosno privatnom ćaru mnogih zvaničnika u TK-u i Sarajevu, a na štetu građana i države, leži tajna neometanog GIKIL-ovog petnaestogodišnjeg ekološkog i financijskog zločina prema građanima Lukavca i Tuzlanskog kantona.
A onda se primaknu ti oktobarski izbori i  jednog ponedjeljka, što bi rekao Muhamed Čengić, odjednom osvane pravna država, pa ta okolinska dozvola, za koju do juče niko nije mario, postane krunski i neodložni argument za sudbinsku „presudu“ GIKIL-u.

Obzirom da se u međuvremenu u TK-u desio unutar SDAovski udar kojim je „odbačeni“ Mirsad Kukić, sa svojim pristalicama, žestoko potukao struju Bakira Izetbegovića, preuzeo vlast i formirao novu stranku – PDA, očito je vrh SDA proračunao da zabranom rada GIKIL-a čini pravi potez u pravo vrijeme. Procijenili su da će bijes GIKIL-ovih vlasnika, koji su bili ubijeđeni da su kod vlastodržaca „izlobirali“ nedodirljivost za sva vremena, kao i očekivani revolt oko 1.000 radnika te kompanije, sada biti usmjereni prema  PDA-ovoj Vladi, čiji je premijer Jakub Suljkanović.

Takođe računaju da će ovim potezom elegantno gurnuti pod tepih sve one grijehe koje su vječiti SDA-ovi visoki zvaničnici počinili u „slučaju GIKIL“. Svim time ćemo se u narednom periodu detaljno baviti, a ovom prilikom da pomenem samo Bajazita Jašarevića koji je kao nekadašnji kantonalni premijer prpošno i slavodobitno potpisivao zapanjujuće poslovno-privatizacijske ugovore.

Na osnovu Jašarevićevog „darivanja“ stranom partneru narodne i državne imovine, taj partner je za samo 30 posto realno uloženog vlasništva dobio većinsko upravljačko pravo, pa je tako i mogao harčiti nekadašnjeg lukavačkog giganta k’o Alajbegovu slamu. A da bivši premijer Jašarević ništa nije radio na svoju ruku i samo za svoj ćar, svjedoči činjenica da je, nakon pomenute i drugih ogromnih šteta koje nanio TK-u, od stranačkog vrha stalno nagrađivan visokim funkcijama, zaključno sa sadašnjom direktorskom u Eletroprivredi BiH.

A PDA-ova Vlada, očito zbunjena najnovijim događanjima, uplela se u SDA-ovu zamku, i  ozbiljno se iskopromitovala. O tome posebno svjedoči podatak da upravo u trenutku kad je pred tom Vladom i novinarima direktor GIKIL-a Debasish Ganguly pripovijedao novu zavodljivu bajku o investiranju u zaštitu okoline – „ferman stiže iz Sarajv’a“ da je toj kompaniji zabranjen rad.

Sutradan je prezentator obmana PDA-u Ganguly i uhapšen, a da ovaj prezakašnjeli set kaznenih mjera protiv GIKIL-a nema baš nikakvu pravno-zakonsku pobudu, već da je plod široko osmišljenog političkog scenarija, definitivno potvrđuje podsjećanje.na riječi ministrice Đapo prilikom posjete GIKIL-u:

„Problem koji još imamo sa GIKIL-om u vezi kojeg će vjerovatno morati biti sankcionisane određene osobe, ali time se sada bavi Tužilaštvo TK …“

Tako to, naravno, i bi! I ne javljaj se i ne čudi se više Mladene Deliću! Ovdje je sasvim u redu da federalna ministrica turizma i okoliša preko medija iščita Tužilaštvu TK-a dnevnu zapovijest za sutra, a da ovo krotko kaže „razumem!“ i potrči da uradi ono što je trebalo da uradi prije pitaj boga koliko godina. Ali tada, naravno, nisu očekivani ovako sudbonosni oktobarski izbori!

I zato je očito da je, uz sve druge razloge za privlačenje pažnje, slučaj GIKIL postao i centralno predizborno pitanje u TK-u. Jer, u toj maratonskoj igri, unosnoj po vlastodršce a opakoj po narod i državu, puno je onih koji su štošta jamili, a premalo onih koji su nevini. Pošto je duh pušten iz boce, i nemoguće ga je u nju vratiti, prštaće – što se kaže – na sve strane!

Naravno, slijede i naši novi napisi o toj temi – ne zbog izbora, već kao i do sada – zbog istine. Šutnja o ovakvom zločinu protiv naroda i države bila bi i sama zločin!