Vijeće za demokratizaciju politike danas je kao treća strana uputila zahtjev Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu da prihvati njihova zapažanja u predmetu “Slaven Kovačević vs. BiH”. Tim povodom razgovarali smo s Bodom Weberom, političkim analitičaroim i višim saradnikom Vijeća za demokratizaciju politike.
Razgovarao: Rasim Belko
Patria: Šta je DPC tražio od Evropskog suda za ljudska prava u predmetu “Kovačević vs. BiH”? Šta znače vaša zapažanja koja ste im poslali?
Weber: Vidite, kao prvo, ono što smo tražili jeste da naša pismena intervencija bude prihvaćena od Suda proceduralno, pošto je prošao rok za formalno prilaganje takvih intervencija treće strane. Predsjednik Suda ima diskreciono pravo da i po isteku roka prihvati takve intervencije, što je učinio u slučaju visokog predstavnika Christiana Schmidta, koji je također nakon isteka roka aplicirao sa svojom intervencijom.
To je upravo ono što smo proceduralno tražili. A sada, sadržinski, ono što smo priložili na deset stranica jeste pokušaj davanja političkog konteksta ovoj intervenciji gospodina Schmidta. Naš cilj je bio ukazati da intervencija nije neutralna, već da je on posložio analize s određenim ciljevima i pravcima, i to bez konteksta koji smo mi htjeli pružiti. Naša intervencija sudijama nudi uvid u to iz kojeg ugla dolazi intervencija gospodina Schmidta i na šta cilja.
Patria: Šta bi mogli biti motivi Schmidta da se uopće uključuje, s obzirom na da to nije dio njegovog primarnog mandata?
Weber: Pa vidite, generalno, visoki predstavnik ima pravo da kao treća strana, kako se formalno zove amicus curiae, aplicira na sudovima i pruži svoje viđenje ili stav ureda koji predstavlja.
Međutim, u ovom slučaju, sadržaj njegove argumentacije i selektivno prikazivanje činjenica s političkom pozadinom zaista su problematični. Jasno je da ide u pravcu podrške vlastima Bosne i Hercegovine da se revidira, makar djelomično ili potpuno poništi, prvostepena presuda Evropskog suda za ljudska prava. Opasnost ove argumentacije leži u tome što bi Sud, ako bi gospodin Schmidt uspio u svom poduhvatu, mogao ne samo revidirati presudu u slučaju Kovačević, već i preko te revizije djelomično ili potpuno revidirati ranije presude u slučajevima Sejdić, Finci, Zornić…
Patria: Koje bi negativne refleksije mogle biti ako se presuda ne potvrdi, recimo na Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Kataloniju i slične slučajeve?
Weber: Ja bih prvo argumentirao u obrnutom pravcu. Jedan od glavnih argumenata gospodina Schmidta i njegovog Ureda u ovoj pisanoj intervenciji jeste tvrdnja da bi potvrđivanje presude dovelo do destabilizacije i ugrožavanja sigurnosti Bosne i Hercegovine. Po mom mišljenju, to je potpuno lažan argument. Ovo samo pokazuje koliko dugo međunarodna zajednica nije bila voljna da djeluje odlučno.
Ako se potvrdi presuda, za razliku od tvrdnji gospodina Schmidta, ništa se neće destabilizovati. Vladajuće etnopolitičke elite u Bosni i Hercegovini će, kao i do sada, blokirati implementaciju presude.
S druge strane, ako gospodin Schmidt uspije u svom poduhvatu, to bi značilo manipulaciju sudijama Evropskog suda za ljudska prava, što bi bilo katastrofalno za vladavinu prava i ljudska prava u Evropi. Time bi se ne samo poništila prvostepena presuda, nego bi se otvorila vrata za podrivanje demokratije i pravne sigurnosti širom Evrope.
Patria: Možemo li onda zaključiti da međunarodna zajednica, predvođena Schmidtom, ide na uštrb vladavine prava kako bi se sačuvao status quo ili, bolje rečeno, dejtonski sistem u BiH?
Weber: Jeste. Međutim, čak ni status quo nije održiv. Vidimo da je već narušen djelovanjem tandema Čović-Dodik, čiji je poduhvat usmjeren prema etno-teritorijalizaciji Bosne i Hercegovine. To ne bi bilo čak ni očuvanje statusa quo, već destabilizacija.
