Piše: Rasim Belko

Kad Sarajevo ponovo krene vjerovati lažnim prorocima, znajte da su mu opet podvalili Vojina Mijatovića. Taj vječni politički trgovac, samoproglašeni “probosanski” glas iz Banjaluke, zapravo je politički brat Milorada Dodika, iz iste beogradske škole – samo što na sebi nosi crveno odijelo SDP-a umjesto crvenog SNSD-a.

Danas se, po ko zna koji put, pokušava predstaviti kao “alternativa” Miloradu Dodiku. Da nije tužno, bilo bi komično. Mijatović, operativno prva violina SDP-a i potpredsjednik Vlade Federacije, je čovjek koji je sistematski razvaljivao probosansku priču u manjem entitetu, a sada se nudi kao neki spasitelj. To je kao da vam piroman nudi da gasi požar koji je sam zapalio.

Podsjetimo, ovaj politički šminker iz Banjaluke 2022. godine kandidirao se za Predsjedništvo BiH i time direktno pomogao Željki Cvijanović, Dodikovoj najvjernijoj operativki, da odnese pobjedu. Njegova kandidatura nije bila politička naivnost, nego precizno tempirana diverzija. Istovremeno, vješto se prodao dijelu bh. dijaspore i nekoliko sarajevskih stranaka, a onda u manjem entitetu razorio sve što je ličilo na zajednički probosanski front.

Da bude jasnije ko je i šta je Vojin – dovoljno je spomenuti da je bio jedan od ključnih aktera Dodikovog osvajanja četvrtog delegata u Domu naroda BiH. Kasnije je to mjesto oduzeto sudskom odlukom, ali to ne pere njegove političke prste.

Njegova “alternativna” politika toliko je bliska Dodikovoj da se razlikuju samo po adresi plaćanja poreza. Beograd je izvorište obojice, samo što kod Dodika etiketa je vidljiva.

Primjer Uprave za indirektno oporezivanje govori sve. Mijatović se busao u prsa da će to mjesto direktora pripasti SDP-u. Kada je Trojka to poklonila Dodiku, odjednom – tišina. Nema press konferencija, nema ljutnje, nema borbe. Samo poslušno spuštanje glave. To nije alternativa – to je rezervna guma na političkim kolima beogradskih tablica kojima je do sada u BiH upravljao Dodik.

A Sarajevo? Sarajevo je od Dejtona do danas imalo cijelu galeriju političkih švercera, uhljeba, tenderaša i prevaranata. Ali Mijatović se izdvojio kao najopasnija kombinacija politikanta i beogradskog marketinškog proizvoda. Njegov utjecaj na zapošljavanja u firmama čiji je vlasnik Federacija, gdje zahvaljujući ministarskoj i potpredsjedničkoj fotelji kroji kadrovske liste, dovoljno govori o pravoj prirodi ovog “probosanskog” glumca.

I zato, ako Sarajevo ponovo nasjedne na njegovu priču, imat ćemo reprizu iste tragedije – onog trenutka kad su ga pustili da vodi probosansku priču u Banjaluci, a on je istu strovalio u ambis.

Vojin Mijatović nije alternativa Dodiku. On je Dodikova druga polovica, samo umotana u SDP-ovo crveno celofan-pakovanje. A kad jednom shvatite da vam neko prodaje polovnu robu kao novitet – prekasno je, jer račun je već ispostavljen.