Piše: Amina Čorbo-Zećo

Izjava Elmedina Konakovića, ministra vanjskih poslova BiH i jednog od lidera „Trojke“, u kojoj sugeriše da je Bakir Izetbegović bliži Miloradu Dodiku nego sama Trojka, nije ništa drugo do pokušaj preusmjeravanja pažnje i odgovornosti.

Konaković i dalje za trenutnu krizu krivi SDA i Bakira Izetbegovića, o HDZ u ni riječi. Izjava za RTV HB u nastavku pic.twitter.com/9BHw46IgZT

— Patria (@AgencijaPatria) May 27, 2025

Upućena s govornice RTV HB, medija bliskog HDZ-u, i pažljivo oblikovana da zadovolji tu publiku, Konaković izbjegava spomenuti suštinsku političku simbiozu koja već godinama čini osnovu blokade i razgradnje države savez Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Međutim, ono što Konaković vješto prešućuje jeste ključna činjenica upravo su stranke Trojke (NiP, SDP i Naša stranka), uz tehničku podršku dijela međunarodne zajednice, omogućile formiranje vlasti u kojoj je Milorad Dodik dobio gotovo potpunu kontrolu nad ključnim državnim institucijama.

Dodik je više puta javno izjavio da je „on izabrao Trojku kao izvođače radova“, što, koliko god zvučalo provokativno, nažalost odražava realan odnos snaga.

Pod okriljem vlasti u kojoj učestvuje Trojka, SNSD i HDZ su preuzeli ključne stubove državne moći, Vijeće ministara BiH, s najvažnijim resorima pod direktnom kontrolom SNSD-a i HDZ-a.

Agencije i direkcije, posebno one koje upravljaju finansijama, komunikacijama, i pravosuđem, poluge koje omogućavaju dugoročnu kontrolu sistema, često mimo demokratskog nadzora.

Parlamentarna većina, kojom Dodik i Čović mogu efektivno blokirati svaki zakon ili reformu koja ne ide u njihovom pravcu.

Kao rezultat, Dodik danas vodi politiku otvorenog napada na državnost BiH, dok se Trojka trudi zadržati narativ „evropskog puta“ kao političkog pokrića za izostanak suštinskih reformi i urušavanje državnih mehanizama.

Dodik nije ni pokušavao sakriti svoje zadovoljstvo novim partnerstvom. U brojnim izjavama jasno ističe da mu Trojka ne predstavlja prepreku, već „razumije njegove potrebe“, te otvoreno priznaje da mu je „SDP manji problem od SDA“, jer SDA makar nominalno ne pristaje na razgradnju države i otvoreno se protivi njegovim separatističkim agendama.

Zato Konakovićeva tvrdnja da je SDA bliža Dodiku djeluje kao očajnički pokušaj da zamagli stvarnost u kojoj je upravo njegova politička struktura Trojka omogućila Dodiku institucionalno jačanje nakon izbora 2022. godine.

Jedan od glavnih narativa na kojem je Trojka izgradila svoju vlast bila je široka političko-medijska kampanja kriminalizacije SDA. Ta kampanja je, dijelom uz pomoć stranih ambasada i određenih NVO struktura, uspjela stvoriti percepciju da je smjena SDA „nužno čišćenje“. Međutim, stvarni rezultat tog „čišćenja“ jeste da SNSD i HDZ su sada jači nego ikad u institucionalnom smislu.

Trojka je svedena na politički dekor, aparat za menadžment štete i odnosa s javnošću.

Građani su prevareni „proevropskim“ etiketama, dok reformski napredak stagnira, a suverenitet države se urušava iznutra.

Kada Elmedin Konaković govori da SDA „sanja fotelje“, on prikriva činjenicu da su upravo on i njegova politička platforma ustupili sve ključne fotelje i mehanizme moći Dodiku i Čoviću. Dok oni provode tiho razaranje države, Trojka i dalje priča bajke o „novoj politici“, izigravajući evropski legitimitet, dok suštinski djeluje kao poslušni logističar tuđih interesa.

Patria