VEDRAN MITRIĆ: Ne okreći se, sine

0

Nije u pitanju Diklićev roman niti jugoslovenski film istog naziva, ali da je tematika slična, jeste. Zemlja nije u ratu, ali svakako da smo okupirani od strane ljudi koji bi trebali da zastupaju interese građana.

Od početka godine do danas iz Bosne i Hercegovine je prema zvaničnim podacima otišlo 18.000 ljudi. Odlaze cijele porodice i ne samo zbog nedostatka radnih mjesta nego zbog cjelokupnog političkog i društvenog prilično negativnog ambijenta u kojem kako kažu ne vide perspektivu ni za sebe ni za svoju djecu.

Nakon nedavne najave da Njemačka, kako pišu tamošnji mediji, namjerava do kraja godine usvoji zakon kojim će se olakšati dobijanje radne i boravišne dozvole ljudima koji dolaze iz zemalja van Evropske unije iz nevladinog sektora upozoravaju da će se broj odlazaka u narednim mjesecima dodatno povećati.

Mladi među koje i sam spadam, ne vide prosperitet. Iako sam ogroman patriota, polako počinjem da gubim vjeru u to bolje sutra. Sve što u glavi i vrtim jesu izbori koji nam predstoje i pitanje hoće li se konačno nešto promijeniti? Dok čitave porodice odlaze, oni su čitave porodice pozapošljavali na državnu sisu. Kažu ekonomski stručnjaci da nam je prosjećna plata na zavidnom nivou kada je u pitanju region. Pa normalno i da jeste kada su njihove plate basnoslovne, a za običnu raju niko ne haje. Kako tu istu raju na možeš staviti na državni budžet, rade u privatnom sektoru za male novce, jer i sam poslodavac ne može podnijeti sve namete koje mu država podvaljuje.

Kako ljudi sve manje ovu državu osjećaju svojom, tako će i izbori trpjeti. Više od 60% mladih sa pravom glasa uopšte ne glasa, tako da će stranačka mašinerija, penzioneri i mrtvi odlučivati o sudbini države.

Može li se reći onda da bolje nismo ni zaslužili?