Odluka Tužilaštva BiH da ne provede istragu protiv člana Predsjedništva Željka Komšića, po prijavi Slavena Galića, zamjenika ministra odbrane BiH izaziva zanimljivu pravno-političku refleksiju, ne samo zbog samog sadržaja prijave, već i zbog selektivnog pristupa onih koji ih podnose.

Komšić je prijavljen za govor povodom otkrivanja spomenika generalu Mehmedu Alagiću, a Galić, koji je u ovom slučaju bio prijavitelj, tvrdi da Komšićev govor potiče nacionalnu i vjersku netrpeljivost jer je, između ostalog, govorio pozitivno o generalu Armije RBiH protiv kojeg je vođen postupak u Haagu, iako do pravosnažne presude nije ni došlo.

Međutim, Galić, zanimljivo, nikada nije prijavio Darija Kordića, osuđenog ratnog zločinca iz BiH pred Tribunalom u Haagu, koji je po izlasku iz zatvora izjavio da „ništa ne bi promijenio“ i da bi „ponovo učinio isto“. Je li glorifikacija presuđenog ratnog zločinca, bez ikakve pokajničke note, manje sporna od govora o generalu koji nikada nije osuđen? Ili je problem samo kada govor dolazi „s one strane“?

Galić, kako javlja Detektor najavljuje da će uložiti pritužbu na odluku Tužilaštva, ali bi bilo korisno da objasni javnosti zbog čega njegova zabrinutost za „govor mržnje“ nije jednako osjetljiva na sve strane.

Pravda, ako je zaista pravda, ne može imati dvostruke aršine.

(A.Č.Z,)