Danas je srce Bosne i Hercegovine ali i cijelog Balkana stalo na trenutak. Vijest o smrti Halida Bešlića rastužila je milione ljudi, od Bosne do Slovenije, od Srbije do Njemačke. Otišao je čovjek čije su pjesme bile dio svakog doma, svake ljubavi, svake radosti i svake tuge.

Halid Bešlić nije bio samo pjevač. Bio je emocija, bio je duša naroda. Njegov glas, pun topline i života, godinama je pratio generacije – kroz pjesme koje su bile više od muzike. „Miljacka“, „Romanija“, „Ja bez tebe ne mogu da živim“, „Prvi poljubac“ – svaka od njih nosi uspomenu, priču i osjećaj koji se ne zaboravlja.

Mnogi poznati se na društvenim mrežama opraštaju od Halida Bešlića:

– Otišao je čovjek čiji je glas bio dio naših života. Halide, hvala ti za sve emocije, za pjesme uz koje smo rasli, voljeli i tugovali. Tvoj glas će zauvijek ostati dio naše duše. Počivaj u miru legendo, a porodici sabur – napisao je Edin Džeko na svom profilu.

„Otišao je moj babuka, prijatelj, moj brat po duši i pjesmi. Halide, bio si više od umjetnika – bio si čovjek koji je znao voljeti, darivati i ostaviti trag u svakome koga si dotakao. Tvoje pjesme će živjeti, ali tvoju dobrotu i osmijeh ništa neće moći nadomjestiti.“ — rekao je za naš portal estradni menadžer Toni Lehmann prisjećajući se nekih od momenata provedenih sa njim.

Halid Bešlić i Toni Lehmann

Podsjećamo, rođen 1953. godine u Knežini kod Sokoca, Halid je bio primjer čovjeka koji je sve postigao trudom i skromnošću. Od prvih nastupa po sarajevskim kafanama, do punih dvorana i koncerata širom Evrope, ostao je isti – jednostavan, nasmijan, svoj. Nikada nije zaboravio odakle je potekao, ni ljude koji su ga voljeli od prvog dana.

Njegov život bio je ispunjen i velikom ljubavlju – onom prema supruzi Sejdi. Više od četiri decenije bili su nerazdvojni. Halid je znao reći da je Sejda bila njegova najveća podrška, stub porodice i mirna luka u svim olujama. Njihova ljubav bila je tiha, ali snažna – poput najljepše balade koju samo on može otpjevati.

Teška saobraćajna nesreća 2009. godine mogla je biti kraj, ali Halid se vratio – jači nego ikad. Pjevao je još emotivnije, još iskrenije, kao čovjek koji zna koliko je život dragocjen.

Danas, dok njegove pjesme tiho sviraju na radijima, u autima, kafanama i domovima širom Balkana, svi osjećamo istu prazninu. Otišao je čovjek koji je znao dotaknuti dušu običnog čovjeka. Otišao je prijatelj koga smo svi znali i voljeli kao svog najrođenijeg.

Njegov glas će i dalje odzvanjati među ljudima koji su ga voljeli, u kafanama, domovima i sjećanjima – jer neki glasovi jednostavno ne umiru.

Počivaj u miru, legendo. Hvala ti za sve pjesme koje su nas grijale kad je bilo hladno, i tješile kad smo ćutali.

Bosna i Hercegovina ali i cijeli Balkan te nikada neće zaboraviti.