Piše: Amina Čorbo-Zećo

Aktuelna kriza koju je izazvao Miorad Dodik je dio realizacije plana ‘srpskog sveta’. Da se nije desio ‘problem’ sa sudskim procesom protiv Dodika bilo bi nešto drugo kao povod, razlog da politike iz Republike srpske odlučnije provode ono što je SANU zacrtao.

Upravo u tom smislu postoji odgovornost politike Trojke (SDP, NIP, Naša stranka) jer su mu dali priliku da nanese veću štetu BiH, sumanuto mu dajući moć kroz državnu vlast predstavljajući ga kao nekakvog evropskog lidera, a sve u kontekstu puta Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, kojeg danas skoro niko ne spominje. A, ono što mu je dato više se ne vraća.

Kroz političke kompromise, dopustile su Dodiku da ojača svoju poziciju, ne samo u Rs, već i u cjelokupnoj BiH. Takav politički kurs omogućio je Dodiku da postane ključni faktor na državnoj sceni, čak i ako se u početku činilo da je ulazak BiH u EU prioritet. Dajući Dodiku političku moć kroz ulogu u državnim institucijama, političke stranke su, možda iz želje za stabilnošću, zaboravile dugoročne posljedice. Dodik se time učinio još odlučnijim u ostvarivanju svojih ciljeva, uključujući i dalju destabilizaciju države.

U tom smislu i administracija Sjedinjenih Američkih Država svakako nosi odgovornost, jer bivši američki ambasador Michael Murphy faktički je idejni tvorac koalicije koja trenutno obnaša vlast u BiH.

A, i ranijih godina djelovanje Dodika, tačnije ispunjavanje ciljeva na putu ka ‘srpskom svetu’ olako su zanemarivane i moć je otišla na stranu Dodika. Opet u režiji Amerikanaca. Dodik je i ranije koristio izazivanje kriza kao način pregovaranja, a aktuelna situacija s presudama i presudnim političkim trenutkom za njega, može se tumačiti kao još jedan pokušaj da ostvaruje vlastiti cilj, čak i po cijenu destabilizacije BiH.

To će priznati i Christian Schwarz-Schilling, njemački političar, diplomata i bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini koji je 2021. godine rekao da u Bosni i Hercegovini ne vlada normalno političko stanje, nego da je politika otišla u ekstremističku fazu i podjelu zemlje.

On je 2007. pokušao smijeniti Milorad Dodika, ali mu Amerikanci to nisu dozvolili.

“Da. Pokušao sam. Ne mogu reći objašnjenje zvanično. Imali su problema sa Kosovom, pa nisu mogli otvoriti ‘novo gradilište’, da tako kažem. Tada je Dodik referendumom pokušao odvajanje RS. Rekao sam, ako bude nastavio govoriti o njemu – snosit će lične konsekvence. Tokom tadašnje kampanje to više nije spomenuo. Osam dana poslije izbora je došao sa tim pitanjem. U tom momentu sam rekao – ako to uradi, snosit će lične posljedice, viza, viznog režima, tokova novca i tako dalje”, prisjetio se Schwarz-Schilling.

I od tada do danas Dodik apsolutno uvećava svoje zahtjeve, baš kao što to radi sada vršeći državni udar, a sve ne bi li istrgovao povoljnu drugostepenu presudu pred Sudom BiH.

Sve ove tačke ukazuju na to da trenutna kriza u BiH nije rezultat samo unutrašnjih političkih nesuglasica, već i složenih međunarodnih odnosa i dugoročnih grešaka u političkoj strategiji.

U tom kontekstu, odgovornost Trojke, međunarodnih aktera, ali i samog Dodika, koji je koristio te okolnosti u svoju korist, svakako treba ozbiljno razmotriti kako bi se izbjegla buduća politička i institucionalna nestabilnost u Bosni i Hercegovini. Ili, jednostavno mi ne učimo na greškama, zbog čega cijenu plaća država Bosna I Hercegovina.

Patria