Političkim životom Bosne i Hercegovine, zahvaljujući Trojci, zahvaljujući Schmidtovom suspendiranju Ustava FBiH, i zahvaljujući Murphijevoj asistenciji svemu tome, zagospodario je HDZ.

Za manje od deset dana građani Bosne i Hercegovine izaći će na Lokalne izbore. Iako se na njima biraju općinski i gradski vijećnici, načelnici i gradonačelnici, već sada je jasno da će to biti svojevrsni referendum o tome da li je glas za kandidate Trojke ujedno glas za HDZ, te glas za Schmidta i Murphyija.

Sve što je aktuelna vlast Trojke radila u protekle dvije godine otkad su za istu nametnuti, ne može se posmatrati odvojeno od interesa HDZ-a i izvan konteksta Schmidtove i Murphyijeve asistencije tome.

Političkim životom Bosne i Hercegovine, zahvaljujući Trojci, zahvaljujući Schmidtovom suspendiranju Ustava FBiH, i zahvaljujući Murphyijevoj asistenciji svemu tome, zagospodario je HDZ.

Agenda lidera Trojke o nužnosti pravljenja kompromisa u praksi je pokazala da između političkih ciljeva HDZ-a i trojkinih fotelja stradaju uvijek i samo interesi države Bosne i Hercegovine, i to na svim mogućim poljima i oblastima. Dok HDZ realizira svoje decenijske ciljeve, skorojevići iz Trojke glume novu elitu.

Teško je pobrojati sve štetne koncesije koje je Trojka načinila na štetu države Bosne i Hercegovine, jer se nije radilo o incidentima nego uobičajenoj političkoj praksi na koju su pokušali da naviknu javnost normalizirajući svoje izdajničko djelovanje.

Međutim, jednako kao i štetni potezi, o razmjerama katastrofe koja je zadesila građane svjedoče i obrasci ponašanja koje je Trojka prakticirala u političkom životu BiH.

Blagi prema neprijateljima, ne biraju riječi u odnosu prema komšijama

Zvaničnici Trojke nisu slučajno biranim riječima govorili o onima koji su deklarisani neprijatelji Bosne i Hercegovine (poput SNSD-a i HDZ-a, Čovića i Dodika), niti su se s njima slučajno srdačno grlili i pozdravljali.

Nisu slučajno političke konkurente iz probosanskih stranaka nazivali fašistima, islamistima, lažnim patriotama. Činjenica da zvaničnici Trojke biraju riječi kada govore o onima koji su jasni i otvoreni neprijatelji Bosne i Hercegovine a nikako ne biraju riječi kada govore o onima koji to nisu, jasno ukazuje na to kakav je moralni karakter političkog djelovanja Trojke.

Činjenica da je glavnim protagonistima Trojke važniji mir i kompromis s onima koji BiH ne vole i koji žele da je unište od bilo kakve saradnje s probosanskim strankama.

Činjenica da sukobe otpočinju ne sa neprijateljima države, nego isključivo i gotovo uvijek sa svojim prvim komšijama, ukazuje na poremećaj osnovnih vrijednosti u jednom društvu koje se izborilo za postojanje Bosne i Hercegovine kao države. O tome poremećaju će se na izborima između ostalog izjasniti građani.

Izdaja građanske BiH

Erozija vrijednosti u politici Trojke najbolje se vidi u njihovom odnosu prema aktivnostima visokog predstavnika Christiana Schmidta.

Iako je jasno da Trojka i nema mogućnost da naročito prigovara onome ko ih je protivustavno za vlast nametnuo, građanima se čini da je potpuno nerezonska šutnja Trojke, prije svega SDP-a i Naše stranke na Schmidtove aktivnosti u vezi rušenja presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu “Kovačević”. Čini se da bi SDP i Naša stranka na to kao građanske stranke morale reagovati.

Međutim, izostaje reakcija i iz SDP-a i Naše stranke jer su i sami postali svjesni da više građanima ne mogu lagati o tome da se zalažu za jednakost među građanima i građansku državu, kao što je lagala Sabina Ćudić da je lobirala za presudu “Kovačević” iako o predmetu nije ništa znala, ali to nije smetalo Našu stranku da istovremeno preko agentica sabotiraju Kovačevićev predmet.

U toj podloj sabotaži bili su upravo prethodnica onome što danas radi Christian Schmidt u interesu HDZ-a. I zato je glas za Trojku ujedno i glas za HDZ i glas za Schmidta.

Rezervni ministar vanjskih poslova Hrvatske

Glas za Trojku, osim toga i glas je za luzersku politiku američkog ambasadora Michaela Murphyija jer onako kako njegov pulen Elmedin Konaković na vanjskopolitičkom planu bruka Bosnu i Hercegovinu glumeći rezervnog ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske, tako i Michael Murphy na vanjskopolitičkom planu bruka Sjedinjene Američke Države jer namagračen od strane dvojca Plenković – Čović nije u stanju da realizira američke a kamoli bosanskohercegovačke interese u pogledu Južne interkonekcije.

Konaković i Murphy djeluju kao potpuni pajaci o kojima Plenković i Čović zbijaju šale. I zato je glas za Trojku ujedno i glas za Murphyija i nastavak slabljenja odnosa između Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država.

Nedostojanstvena šutnja

Sve navedeno i više je nego dovoljno da građani kazne katastrofalnu politiku Trojke. Jer upravo su kandidati Trojke ti koji se ničim nisu usprotivili niti popuštanju HDZ-u.

Nisu se kandidati Trojke usprotivili ni blagoglagoljivosti prema neprijateljima države koja je išla do te mjere da su zvaničnici Trojke poginjali glavu i šutjeli na psovanje genocida i veličanje tzv. herceg bosne.

Nisu kandidati Trojke digli glas protiv ubijanja ideje građanske države, nego su baš šutjeli o tome. Nisu kandidati Trojke digli glas protiv Konakovićevog sluganstva Zagrebu nego su baš šutjeli o tome.

Šestog oktobra građani Bosne i Hercegovine imaju priliku da na adekvatan način progovore o toj šutnji Trojke, odnosno o nedostojanstvenom odnosu prema pitanjima koja su od vitalne važnosti za Bosnu i Hercegovinu.

(M.T./Patria)