Veliki broj otkaza nakon nepromišljene i nedovoljne odluke o minimalnoj plati i neradnoj nedjelji, rast cijena, prirodne katastrofe i sve lošiji život građana stavila su u drugi plan politička prepucavanja koja više podsjećaju na reality show nego na ozbiljnu politiku jedne države. Ponovo su nam važnije karijere i lične drame naših političara nego problemi sa kojima se sami suočavamo.

Oni koji su Dodiku dali vlast sada idu “bagerima” na njegove kadrove. Opozicija koja je Dodika godinama držala na vlasti i sarađivala sa njim ih licemjerno kritikuje, a jedina istina je da su i jedni i drugi samointeresni, vlasti željni samopromotori koji troše dragocjeno vrijeme za kreiranje suštinskih pomaka i napretka u Bosni i Hercegovini. U svemu tome, svoje karijere i ostanak na pozicijama, upitnu ispravnost svojih diploma i diploma svojih saradnika i lične ratove koje vode jedni protiv drugih predstavljaju nam kao borbu za državu. I mi to prihvatamo, dijelimo se u navijačke grupe za jedne ili druge, umjesto da ih natjeramo da rade svoj posao.

Nije nam važno što je prema analizi Istinomjera Vijeće ministara BiH ispunilo samo 6 predizbornih obećanja od ukupno 252. Nije nam važno što je potrošačka korpa od 2019. godine porasla za više od 1000 KM, a da to povećanje nije pratilo i povećanje plata. A šta je sa činjenicom da se jedino povećavaju plate u javnom sektoru gdje to posla mogu doći samo podobni i oni sa stranačkom iskaznicom?

Sudeći po višedecenijskoj sitnošićarskoj politici, nikad ne znamo ko se dogovorio između sebe da proizvede novu krizu, ko koga spašava i ko će se na kraju s kim pomiriti. Ali uvijek nasjedamo na iste trikove koji jedino za cilj imaju samopromociju pojedinaca i osiguranje njihove političke budućnosti.

Nijedan ministar, političar ili stranka nisu važniji od države. Dok god im dopuštamo da od sebe prave reality zvijezde imat ćemo partitokratiju, a to znači poslove za podobne, povećanje plata jedino javnom sektoru, korupciju, nepotizam i neprincipijelne političke poteze kakve smo i do sada imali. Ne možemo birati iste politike i očekivati drugačiji rezultat.

 Građani Bosne i Hercegovine moraju shvatiti da jedino za šta se trebaju boriti jesu bolji poslovi i poštenije zapošljavanje, bolje zdravstvo, obrazovanje, veća ulaganja u kulturu, sport, istraživanje, infrastrukturu… Dok Srbijanci na ulicama protestuju protiv svoje vlasti, nas naši zabavljaju političkim sapunicama. I mi to dozvoljavamo.”