Piše: Amina Čorbo-Zećo
Misterija o tome gdje je Milorad Dodik još traje. Mediji su pisali da je u Moskvi i da očekuje susret s Vladimirom Putinom. Centralna potjernica nije pomogla institucijama da ga pronađu, iako je sve vrijeme bilo potpuno jasno gdje je. Interpolova crvena potjernica je na čekanju…Jednako kao i mogućnost rješavanja ove krize…
Njegovi koalicijski partneri oličeni u Trojci (SDP, Naša stranak i NIP) i HDZ-u trude se sve ovo vrijeme pokazati kako su oni Dodika stjerali u kut, kako su ga izveli pred lice pravde. Ali, da li je to baš tako?
Trojka se želi predstaviti kao politička alternativa Dodiku, i u dobroj mjeri to svakako jesu. Jer sumnjam da iko od stranaka sa prefiksom bosanski želi podjelu BiH ili da bi pristao na to. Međutim, njihova je politička borba više borba za smanjenje štete koja je već učinjena, nego za istinsko rješenje političke krize.
Svjedoči tome i izjava Vojina Mijatovića, potpredsjednika SDP-a koji se više bavi Strankom demokratske akcije, pa javnost upozorava ‘da bi već sve gorilo da je SDA na vlasti’. Prepada narode nečim zamišljenim da bi sakrio neuspjehe vlastite politike.
Dodik je još uvijek ključni politički faktor, a Trojka nije imala snage da ga sustigne ili obuzda kada je to bilo najpotrebnije. Naprimjer, kada je psovao genocid ili kada su udovoljavali njegovim kadrovskim željama, ili omogućavali 100 miliona državnog novca za kumovu zgradu u Banja Luci…
Trojka je u tom procesu, od početka uspostave vlasti, bila pasivni posmatrač, povremeno ga kritikovali, ali nikada nije imala dovoljno političkog uticaja da ga zaustavi u njegovim ključnim strategijama. Do trenutka kada je Dodik praktično doveo BiH na ivicu podjele, Trojka nije imala čvrstih političkih poteza da ga spriječi. Ili nisu mogli ili nisu željeli.
Čak i kad su donosili odluke koje su išle protiv Dodika, to je bilo tek kada su postojale jasne prijetnje po politički okvir države, što je dolazilo do izražaja kada je njegov plan podjele države postao očigledan.
Realno gledano, Trojka nije izbacila Dodika iz vlasti niti je u punoj mjeri spriječila njegove separatističke težnje. Umjesto toga, omogućili su mu da dođe do tačke u kojoj je BiH bila dovedena do ruba podjele. Sada, kada je Dodik gotovo ostvario svoje političke ciljeve, Trojka, kao i ostale političke stranke, suočavaju se s nemogućnošću da ga zaustave.
Umjesto da preuzmu odgovornost za vlastitu političku pasivnost, sada pokušavaju prebaciti odgovornost na Dodika, koji je već duboko ukorijenjen i čini se da je izrastao u političku nemoguću figuru koju je teško eliminisati iz političkog života zemlje.
A, vrijeme neumoljivo brzo curi i ovoga puta igra isključivo za Dodika i njegovu politiku!
