Dok policijske agencije očigledno kapituliraju pred Miloradom Dodikom, političari iz Federacije uporno uvjeravaju javnost da će do hapšenja neminovno doći i da se “obruč steže”…
Piše: MAJA RADEVIĆ
Policijski službenici Uprave policije MUP-a Kantona Sarajevo, pod nadzorom tužioca Kantonalnog tužilaštva KS, jutros su realizovali operativnu akciju kodnog naziva “Koko II“. U okviru ove akcije, kako je saopćeno iz MUP-a, otkrivene su dvije velike laboratorije za proizvodnju droge, zaplijenjena je droga u vrijednosti većoj od milion konvertbilnih maraka i uhapšene su tri osobe.
U saopćenju koje su mediji dobili iz MUP-a KS nije navedeno da se prilikom hapšenja osumnjičenih dogodio neki incident, pa ćemo pretpostaviti da ga nije ni bilo i da je navedena operativna akcija, po svemu sudeći, uspješno okončana. No, moglo je biti i drugačije. Moglo se, recimo, vrlo lako dogoditi da barem jedan od trojice razotkrivenih proizvođača/dilera narkotika zapuca na policajce koji su mu jutros upali u stan braneći svoj višemilionski biznis, a i vlastitu slobodu od propasti sa kojom se iznenada suočio. Moglo se desiti i da u toj razmjeni vatre bude, ne daj Bože, ranjen ili čak ubijen neki policajac. I nema nikakve sumnje da su pripadnici MUP-a KS prije nego što su se jutros zaputili u visokorizičnu akciju, računali i na takve scenarije i detaljno planirali kako ih mogu izbjeći.
ČEKAJUĆI „OPERATIVNU AKCIJU“
Posao policajca, vjerovali ili ne, spada u rizične poslove. Opasnosti sa kojima se svakodnevno suočavaju pripadnici policijskih agencija u Bosni i Hercegovini, bez obzira da li rade u nekom kantonalnom ili entitetskom MUP-u, Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) ili Graničnoj policiji BiH, realan su dio njihove svakodnevnice i vrlo je izvjesno da će se svaki policajac tokom svoje profesionalne karijere barem jedanput naći u nekoj rizičnoj situaciji. Kako je, onda, moguće da nijedan šef sektora nijedne policijske agencije u ovoj državi ne smije čak ni pokušati da napravi plan za hapšenje Milorada Dodika, i da se takva pasivnost i nepostupanje po nalogu Suda BiH pravda „visokim rizikom“?!
Predsjednik entiteta RS, koji je svoje secesionističke težnje već uveliko počeo ostvarivati donošenjem brojnih zakona i odluka na nivou RS kojima se praktično brišu državne institucije, sinoć nam je u intervjuu na RTRS-u saopćio kako je, po ko zna koji put otkako je Sud Bosne i Hercegovine za njim raspisao centralnu potjernicu, najnormalnije prešao granicu i vratio se u BiH sa jednog od svojih brojnih službenih putovanja.
„Sjednem u automobil i pređem preko graničnog prelaza, kao i ranije. Ni ranije me niko nije zaustavljao, stalno sam prolazio. Kakva je to država u kojoj se ne vjeruje jednoj od policijskih agencija“, rekao je Dodik i dodao kako uskoro ponovno planira putovanje u inostranstvo.
Otkako je polovinom marta za Dodikom, Nenadom Stevandićem i Radovanom Viškovićem raspisana potjernica Suda BiH, od nadležnih policijskih agencija slušamo nebulozna “opravdanja” zašto pomenuti trojac još uvijek nije uhapšen. Iz Granične policije BiH saopćili su da “istražuju” kako su to Stevandić i Dodik uspjeli preći granicu, baš kao da na svakom graničnom prelazu ne postoje nadzorne kamere koje bilježe svaki ulazak i izlazak iz BiH. Iz SIPA-e se pravdaju da je u pitanju akcija visokog rizika jer pomenuti trojac 24 sata dnevno čuvaju naoružani pripadnici MUP-a RS.
“Agencija će pri realizaciji operativnih aktivnosti postupati zakonito i profesionalno ali istovremeno neće dozvoliti ugrožavanje svojih službenika”, naveli su prije sedam dana u saopćenju iz SIPA-e. SIPA bi, dakle, odmah krenula u akciju hapšenja Dodika i ostalih, ali samo ako im neko može garantovati da će ta akcija proći mirno i bez ikakvih incidenata. Ali oni dobro znaju da takve garancije ne mogu dobiti – i šta ćemo sad?!
Dok policijske agencije očigledno kapituliraju pred Miloradom Dodikom, političari iz Federacije uporno uvjeravaju javnost da će do hapšenja neminovno doći i da se “obruč steže”, samo treba biti strpljiv.
“Ako Dodik bude letio helikopterom iznad Brčkog ili Federacije, mogao bi biti prizemljen drugim helikopterima”, samouvjereno poručuje ministar vanjskih poslova BiH i predsjednik NiP-a Elmedin Konaković, pri tome ne otkrivajući koji će to i čiji helikopter tačno “prizemljiti” Dodika – da li onaj u kojem se sa sinovima i rajom za Instagram slika federalni ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak, ili možda onaj MUP-a KS kojim se redovno hvali NiP-ov kantonalni ministar Admir Katica, a koji još nije ni nabavljen? Moguće je i da bi munjevita operativna akcija zaštite suvereniteta zračnog prostora dijela Bosne i Hercegovine, koju najavljuje Konaković, bila pojačana i ubojitim dronovima „made in BiH“ iz priča državnog ministra odbrane Zukana Heleza (eto prilike da ih konačno upotrijebimo!). Jedino što je za sada sigurno je da u toj akciji neće sudjelovati EUFOR-ov helikopter, s obzirom da prema dostupnim informacijama bh. institucije do sada nisu ni zatražile asistenciju EUFOR-a u hapšenju odmetnutog trojca iz RS. Sve i da to jesu tražili, izvjesno je da ne bi dobili pozitivan odgovor, a posebno nakon što je Interpol jučer odbio da raspiše međunarodnu potjernicu za Miloradom Dodikom.
INTENZIVNO LOBIRANJE U WASHINGTONU
Za razliku od političara Trojke koji strpljivo čekaju da djeluju SIPA i Granična policija BiH – dakle, iste one institucije koje su već otvoreno poručile svakome ko iole zna čitati između redova da im ne pada na pamet da hapse Dodika, predsjednik RS je protekle dvije sedmice iskoristio za intenzivno lobiranje na međunarodnom planu i predstavljanje sebe kao žrtve političkog progona. Ako je suditi prema odluci Interpola iz kojeg su saopćili da je napad na ustavni poredak političko pitanje i da Interpol ne postupa po takvim zahtjevima, Dodik je uspio napraviti dovoljnu pometnju da kod mnogih u svijetu izazove “opravdanu sumnju” u to je li on zaista počinio krivično djelo, ili ga samo neko želi skloniti sa političke scene. Posebno se fokusirao na to da njegove poruke stignu do najviših zvaničnika u Washingtonu i samog američkog predsjednika Donalda Trumpa, i u tu svrhu nije žalio potrošiti stotine hiljada maraka (budžetskog novca, dakako) kako bi na svojoj strani pridobio neke od Trumpovih bliskih saradnika. Čak i ako ne uspije postići formalno otcjepljenje Republike Srpske od BiH, Dodik je praktično već oformio “državu u državi” i jedino što mu još treba je zeleno svjetlo iz Washingtona da nastavi političko djelovanje u smjeru koji je odavno zacrtao u saradnji sa svojim glavnim saveznikom Aleksandrom Vučićem.
Sa svakim danom koji prolazi i u kojem je Milorad Dodik još uvijek na slobodi, Bosne i Hercegovine ima sve manje. I to je činjenica koju ne mogu sakriti nikakve priče o “vjeri u institucije”, “stezanju obruča” i imaginarnim helikopterima i dronovima koji će srušiti Dodika s onog dijela bosanskog neba koje još uvijek, na sreću, nije pod njegovom kontrolom.
