Međunarodna zajednica pokušava nekakvim jeftinim potezima i “aspirin-terapijom” tretirati ovu vrlo složenu političku krizu koju trenutno imamo na sceni u Bosni i Hercegovini, za koju je, između ostalog, i sama odgovorna.
Međunarodna zajednica pokušava nekakvim jeftinim potezima i “aspirin-terapijom” tretirati ovu vrlo složenu političku krizu koju trenutno imamo na sceni u Bosni i Hercegovini, za koju je, između ostalog, i sama odgovorna.
Izjavio je to u razgovoru za Novinsku agenciju Patria (NAP) profesor međunarodnih odnosa i geopolitike na Internacionalnom univerzitetu Sarajevo Jahja Muhasilović, komentarišući dvodnevni sastanak Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC), održan jučer i danas u Sarajevu.
Sastanak krivo “nasađen”
Muhasilović smatra da je cijeli taj sastanak krivo “nasađen”, i to iz nekoliko razloga. A jedan od njih je taj što su se svi evidentno okupili kako bi osudili poteze predsjednika Rs-a i SNSD-a Milorada Dodika, a istovremeno izbjegli da osude i poteze čelnika HDZ-a BiH Dragana Čovića.
– Evidentno tu međunarodna zajednica vidi problem isključivo u Miloradu Dodiku, koji definitivno i jeste sigurnosni problem. Međutim, ta ista međunarodna zajednica zaboravlja da Dodik ništa od ovoga ne može raditi ako ga recimo HDZ pusti niz vodu.
A to je moguće ako predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto pokrene inicijativu da se smijene SNSD-ovi ministri i da se generalno HDZ odrekne tog saveza sa SNSD-om. Tu bi bio politički kraj SNSD-a, barem u ovom mandatu, do izbora.
Ali ni riječi osude politika koje vodi HDZ, a sve ovo SNSD može raditi isključivo zato što ima podršku HDZ-a. S druge strane, ni riječi o tome kako smo mi došli uopšte u ovu krizu. Pa došli smo zato što je, između ostalog, ta ista međunarodna zajednica gurala projekat Trojka+HDZ+SNSD.
Ova politička kriza upravo je njihovo čedo jer su u tom projektu zahvaljujući njihovom zelenom svjetlu i kreiranjem nekakve slabe, krhke Trojke, bez vizije, zainteresovane samo za pozicije, i otvorili prostor Miloradu Dodiku da radi ovo što radi – kaže Muhasilović.
Prema njegovim riječima, međunarodna zajednica godinama je tolerisala Dodikove poteze, uvodeći mu “sankcije” koje su ga samo jačale.
– Ne vjerujem da su do te mjere naivni da nisu znali da će to njega ojačati, da ga neće uništiti. Između ostalog, tu je i posljednji potez visokog predstavnika koji je zabranio finansiranje SNSD-a iz budžeta, vjerovatno i sam svjestan da SNSD iz budžeta dobija samo jedan mali dio para, tako da mu je u suštini samo dao vjetar u leđa.
Da je Schmidt imao iskrene namjere da zaustavi Milorada Dodika, zamrznuo bi IBAN račun SNSD-u da se ne može finansirati i zabranio mu političko djelovanje. A on to po Bonskim ovlastima može. Neki prošli visoki predstavnici slične su stvari radili – govori Muhasilović.
Naš sagovornik ističe kako baš i nije uvjeren u iskrene namjere međunarodne zajednice, koja je i sama zapala u nekakav populizam, svjesna da i ona ima odgovornost za političku krizu koja je trenutno na sceni u Bosni i Hercegovini.
– Iako su društvo i država oboljeli od “raka”, oni ovu vrlo složenu političku krizu, koju su između ostalog i sami prouzrokovali, sada pokušavaju riješiti nekakvom “aspirin-terapijom” – potcrtava Muhasilović.
Profesor ponavlja da iako međunarodna zajednica ima sve te neophodne instrumente u svojim rukama da riješi političku krizu u BiH, sada se tobože nešto ustručava i ne želi koristiti Bonske ovlasti, što je i danas sam potvrdio visoki predstavnik Christian Schmidt.
– Što je još ironičnije, Schmidt je sa Čovićem pričao o tome da ne treba koristiti Bonske ovlasti. Pa normalno da ih neće ni koristiti jer su oni i htjeli da ovo bude ovako – ta jedna srpsko-hrvatska kontrola nad probosanskom stranom. A koristili su ih onda kada je trebalo da se obespravljuju Bošnjaci, da se iz vlasti izguraju oni koji su imali bolji izborni rezultat – ističe Muhasilović.
Pozitivnim ocjenjuje što na jučerašnji sastanak sa UO PIC-a nije pozvana opozicija (SDA, DF, SBiH) koja u Parlamentu BiH ima 15 zastupnika i delegata, što je više od jedne četvrtine ukupnog broja parlamentaraca u Zastupničkom i Domu naroda.
– Mislim da nije u redu što ih nisu pozvali, ali isto tako mislim da to i nije toliko loše. Iako u tom smislu međunarodna zajednica nije imala dobre namjere, na kraju je po opoziciju ispalo dobro što nije bila pozvana iz razloga što bi joj to možda dalo nekakav politički legitimitet koji nema.
A davanjem tog lažnog političkog legitimiteta na neki bi način na njena leđa bio prebačen dio trojkine krivice. Stoga mislim da je bolje što opozicije nije ni bilo na tom sastanku. Iako, naravno, ne vjerujem da su tu namjere međunarodne zajednice bile čiste – govori Muhasilović.
“Gordijev čvor”
Dodaje da je međunarodna zajednica svoj jasan stav pokazala prema trenutnoj opoziciji, ne samo prema SDA-u, već prema cijelom tom opozicionom paketu u kojem su još i DF i Stranka za BiH – poništavanjem glasa potpredsjednika FBiH Refika Lende, suspendovanjem Ustava na 24 sata i uguravanjem u vlast strane koja ima manje glasova – zato što je bila spremna da popušta SNSD-u i HDZ-u.
Muhasilović kao jednog od ključnih aktera odgovornih za trenutnu političku krizu u Bosni i Hercegovini vidi bivšeg ambasadora SAD-a u BiH Michaela Murphyja.
– Ne treba tu abolirati ni Britance, ali ni visokog predstavnika Christiana Schmidta. I oni sad tobože nešto pokušavaju riješiti. Ne pokušavaju oni ništa riješiti. Rješenje za krizu je ukidanje SNSD-a i disciplinovanje HDZ-a. I međunarodna zajednica ima sve te potrebne instrumente, ali se ipak odlučuje za “aspirin-terapiju”.
HDZ je ovdje “gordijev čvor” i rješavanje HDZ-a je rješavanje političke krize u BiH. Taj “gordijev čvor” treba presjeći, ali to ne smije ni međunarodna zajednica, ni Trojka – zato što je HDZ drži u vlasti. Trojkaši će se u budućnosti prepucavati sa Čovićem, što je već ovih dana i počelo. Vidjeli smo to jučer na relaciji Konaković – Čović. No, to ne smije nikoga zavarati, to je samo kupovina vremena do izbora.
Iz Trojke žele javnosti poslati sliku kako su oni, kao, protiv SNSD-a, a da će ako treba ići i protiv HDZ-a. Neće ići protiv HDZ-a. Nek izađu iz vlasti, nek naprave pritisak na HDZ da se sruši Vijeće ministara. Nek prestanu slušati HDZ-ove zahtjeve i ispunjavati ono što on od njih traži. To će biti pokazatelj da smiju protiv HDZ-a – ističe Muhasilović.
Smatra da je međunarodna zajednica, ali i njen “izvršni organ” u BiH – OHR, moćna i da od njene politike puno stvari zavisi, kao što je zavisilo i ko će biti u vlasti.
– Ja mislim da mnogi u međunarodnoj zajednici, naročito posljednjih nekoliko visokih predstavnika, primarno Christian Schmidt, Valentina Inzka ću tu djelimično abolirati, nemaju dobre namjere prema BiH iz jednog prostog razloga što smatraju da su Bošnjaci postali demografska prijetnja i što zbog te “prijetnje” postoji opasnost da BiH jednog dana postane bošnjačka – država s muslimanskom većinom u srcu Evrope.
Međunarodnu zajednicu uglavnom čine nemuslimanske zemlje i mnogima to smeta i od početka, od nezavisnosti Bosne i Hercegovine de facto mnogi imaju taj stav – da BiH uvijek mora ostati nekakva etnička vetokratija u kojoj će Srbi i Hrvati imati ogroman stepen autonomije od države i državnih institucija i političku autonomiju koja nikada neće Bošnjacima dozvoljavati da politički nadvladaju druga dva naroda.
I tu bosanski Srbi i Hrvati konstantno treba da budu ta protuteža uz pomoć Srbije i Hrvatske. I to je nekakva zamisao koju oni od starta imaju.
E sada im je to malo bilo poremećeno nakon što se Armija Republike Bosne i Hercegovine organizovala tokom rata i pružila otpor kakvom se nisu nadali. Međutim, odlučili su i to da zaustave tako što su stopirali tu vojnu inicijativu koju je Armija RBiH imala i natjerali nas da potpišemo Dejtonski sporazum.
A Dejtonski sporazum je zapravo tu viziju međunarodne zajednice prema BiH i ozvaničio kroz Ustav. Dejtonski sistem koji konstantno paralizuje državu i održava tu etničku vetokratiju na štetu većinskog naroda i probosanske strane u korist separatizma Srba i Hrvata zapravo je vizija koju međunarodna zajednica ima u BiH.
Oni rade sve što je moguće da održe tu etničku vetokratiju i posljednjih godina naročito, pogotovo pod Christianom Schmidtom, to je postalo vrlo jasno i evidentno. U PIC-u sjedi jako mnogo država, ne mogu reći da svaka od njih ima isti stav. Recimo, Turska nema takav stav.
I neke druge zemlje barem su u prošlosti pokazivale da baš i nisu sto posto za takvu viziju BiH. Međutim, problem je što su najmoćnije države koje sjede u PIC-u, primarno SAD, iz nekog razloga, vjerovatno lobiranjem Srbije i Hrvatske, ipak odlučile da se ide u tom pravcu.
To se u konačnici vidjelo i kroz djelovanje Michaela Murphyja, jer bez njega i SAD-a Christian Schmidt ne bi ni mogao raditi ovo što je radio. Ipak nisu svi podjednako ni “teški” u tom PIC-u – zaključuje Muhasilović u razgovoru za NAP.
(D. Kovač/Patria)
