Danas je jasna promjena sistema vrijednosti širom svijeta. Ponovna pobjeda Trumpa u Americi to potvrđuje i učvršćuje.
Od 2018. godine govorim da Bosna i Hercegovina ne ide ka svijetu nego obrnuto, svijet ide ka Bosni i Hercegovini. Ne, nismo mi izmislili jednoumlje, šovinizam, populizam, korupciju, politički kriminal, diktaturu i nepotizam, ali smo ih doveli do perfekcije i to u vrijeme kada je napredni svijet još uvijek bio na strani globalizacije, liberalnih vrijednosti i prihvatanja imigranata.
Danas je jasna promjena sistema vrijednosti širom svijeta. Ponovna pobjeda Trumpa u Americi to potvrđuje i učvršćuje. Nije on pobijedio zbog ekonomije jer je američka ekonomija možda i najjača na svijetu u ovom momentu. Nije pobijedio zbog odnosa vlasti prema COVID-u jer COVID više nije tema dana. Nije pobijedio zbog straha od imigranata jer je i Biden bio čvršći prema imigrantima nego mnogi predsjednici ranije. Nije pobijedio zbog bezakonja jer je on narušavao zakon više nego mnogi.
Trump je pobijedio jer su ljudi vidjeli da im globalizacija i liberalizam odnose poslove, da više ne smiju govoriti ono što misle, da društvo u kojem se nalaze sve manje liči na njih, da su njihove tradicionalne vrijednosti zamijenjene novim u kojima manjine imaju više prava od većine i da oni prestaju da budu većina sa novopridošlim licima koji nemaju ništa zajedničko sa njima – ni jezik, ni vjeru, ni tradiciju, ni ubjeđenja.
Njima ne smeta Trumpov ekstremizam, rasizam, šovinizam, mizoginija, laži, korupcija i diktatorske tendencije, čak ni pokušaj državnog udara, jer im on, čak i ako ga osobno ne vole, vraća društvo u njihove ruke, vraća im državu na koju su navikli.
Jednom riječju: Trump kao i svi diktatori koristi strah od drugih i drugačijih, od ljudi do društva i vrijednosti, kao metod za osvajanje vlasti.
U Bosni i Hercegovini i regiji se strah od drugih koristi već 40 godina za osvajanje vlasti putem nacionalizma, šovinizma ili populizma.
Ovo je faza povratka uskih identiteta, jednoumlja i jednoličnosti na uštrb prihvatanja raznolikosti kao snage društva.
Možda je moderno doba trebalo da bude malo manje agresivno i da da priliku svima da se prilagode. Možda je finansijski interes kao zvijezda vodilja ekonomske i političke elite mogao da bude malo dopunjen i interesima cijelog društva.
Kako god, ništa to ne opravdava činjenicu da svi kolektivno idemo ka podjelama, konfliktima, nepravdama i usponu pojedinaca koji, vođeni svojim egom i interesima, koriste i promovišu šovinizam, populizam, korupciju, kriminal, nepotizam i diktaturu.
U ovom momentu mnogi će reći neka nam je dragi Bog na pomoći. Ali i mi imamo ulogu i odgovornost ovdje. Više nego ikada moramo shvatiti da je borba za vrijednosti koje definišu suštinu i karakter društva naša osnovna obaveza jer je to borba za našu budućnost i budućnost novih pokoljenja.
Mi smo mnogim diktatorima dali urnek kako da preuzmu vlast nad umovima svojih sugrađana. Zar nije vrijeme da sad pokažemo i našu dobru stranu i da strah okrenemo u nadu?