Dok se Istanbul budi pod blagim jutarnjim svjetlom, Bosfor je tih i miran, kao da čuva tajnu koju je stoljećima nosila u svom kamenom srcu Djevojačka kula (Kız Kulesi).

Usamljena na stijeni, tik na ulazu u Mramorno more, ova mala ali očaravajuća građevina i danas je jedan od najprepoznatljivijih simbola grada. Novinar Patrije stigao je ovdje brodićem iz Üsküdara, među putnicima koji su jednako kao i mi željeli da na trenutak dotaknu legendu.

Kula je prvobitno sagrađena u 12. stoljeću, po nalogu vizantijskog cara Manojla I, koji je na ovom mjestu želio čvrstu tačku za lanac kojim bi u slučaju opasnosti zatvorio plovidbu Bosforom. Podvodni ostaci tadašnjeg utvrđenja i danas se jasno vide, podsjećajući na dugu i burnu historiju jednog grada koji je oduvijek bio raskrsnica svjetova.

Stoljećima kasnije, Osmanlije su je pretvorile u tvrđavu, ojačale kamenim zidovima i postavile topove. Drvena konstrukcija izgorjela je u velikom požaru 1721. godine, ali je već 1763. pretvorena u novu, prepoznatljivu kulu visoku 18 metara – verziju koju poznajemo i danas.

Ipak, ono što posjetioci najčešće traže nije samo historija, nego legenda.

Najpopularnija turska priča kaže da je sultan, očajnički želeći spasiti svoju jedinu kćerku od proročanstva prema kojem će na svoj 18. rođendan umrijeti od zmijskog ugriza, odlučio da je sakrije od cijelog svijeta. Podigao je malu tvrđavu usred vode, uvjeren da nijedna zmija ne može doplivati do nje.

Na dan njenog rođendana, sultan je lično krenuo do kule, noseći joj poklone, hranu i košaru punu voća. U toj košari skrivala se zmija. Ugrizla je princezu, a proročanstvo se obistinilo – baš na njegovim rukama.

Djevojačka kula tokom svoje duge historije bila je mnogo toga grobnica, vojna tvrđava, carinarnica, karantin u doba epidemija, pa čak i svjetionik. Svaka epoha ostavila je svoj trag.

Danas je, nakon obnove, pretvorena u elegantan objekat s restoranom i vidikovcem koji nudi možda i najljepši panoramski pogled na Istanbul. Brodići iz Üsküdara prevoze posjetioce svakih nekoliko minuta, a kada se kula približi i kada čamac lagano udari o njen mali pristanište, osjećaj je gotovo filmski.

Na vrhu kule, gdje Bosfor dodiruje horizont, Istanbul izgleda kao da je razasuo sve svoje boje samo zbog vas.

(A.Č.Z./ Patria)