Emotivnom porukom na svom FB profilu glumac Emir Hadžihafizbegović se oprosti od svog preminulog oca:

Ovaj čovjek na slici sa mnom je moj otac Mustafa. Slika je nastala u Puli, sat vremena nakon moje zakletve u pulskoj mornaričkoj kasarni “Karlo Rojc”, u novembru 1980. godine. Imam mnogo slika sa svojim ocem, ali ova mi je posebna. Naime, nakon što smo se slikali, otišli smo zajedno u kafić kod Mate Parlova, u centru Pule.

Tamo smo proveli skoro tri sata, i valjda ,željan ja njega, a on mene, obavio sam tog novembarskog dana najznačajniji razgovor sa svojim ocem, razgovor koji me je determinirao kao čovjeka. Sa moralnim svjetonazorima kojih se i danas držim.

Bilo je razgovora između mene i babe i prije tog “pulskog”, bilo ih je i poslije Pule. Ali takvog nikad. Sasvim je izvjesno da se otac i sin najiskrenije ispričaju kad se neizmjerno požele.

Prije 9 sati, na bolji svijet preselio je moj babo Mustafa. Hvala ti babuka za sve sto si za mene u životu uradio. Za dogovor sa svojom Nizamom , a mojom rahmetli majkom , da me donesete na ovaj svijet, hvala ti na ljubavi koju si mi posvećivao, na egzistenciji koju si mi obezbjedio dok nisam ” stao na noge”. Hvala ti što si me razumio, kada to nije mogao i nije htio niko, osim tebe i moje majke, hvala ti što si me učio kako se stice samopouzdanje i kako je život neprestana borba, uz vjeru u Boga čije se odluke ne propituju.

Pisao bih babo dragi, još, minutama, satima i danima al znam, da bi ti ,na ovom mjestu rekao: “dosta sine, ko je skonto. skonto je, ko nije šta ćeš mu”.

Molim gospodara svih svjetova, da mom babi podari lijepi dženet, da se moj babo sretne u dženetu sa svojom majkom Ifetom, ocem Ahmetom i mojom majkom a njegovom najdražom ženom Nizamom.

Obećavam ti babuka, kad ja krenem “gore” ponijeću ti slike sto su ti Amra i Edin: marnuli iz albuma.

Volim te babo moj, … samo nas dvojica znamo i koliko!!!

P.s.  jesi se “skocko” babuka za Pulu, “kašmir sako” i “varteks kravata” . Uvijek si imao stila. Odjevnog i životnog