I zato bi danas svima u Bosni i Hercegovini moralo biti jasno da nije postojala veća politička prevara u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini od Naše stranke.

Piše: Rasim Belko @rasimbelko

“Od petka, 15. novembra 2024. godine, Naša stranka više neće niti može igrati ulogu uglađenog evropskog pokreta iz čijeg portfelja iskaču uvijek ušminkani paradenti koji superiorno znaju pričati kako može, ali se ne ustručavaju to i pokazati”.

Napisah ovo 17. novembra tekuće godine ni ne sluteći da će kriza u kriznom komuniciranju do temelja ogoliti svu providnost liberalizma u političkoj organizaciji Naša stranka.

Ako je suditi po pristupu, tonalitetu i načinu na koji se Naša stranka nesretnog decembarskog petka 13. obratila medijima u Bosni i Hercegovini, jasno je da je od liberalizma u toj stranci ostalo jedino to što u Statutu piše da imaju predsjednicu, a ona se zove Edin Forto.

Mada, djelovanje u posljednje dvije godine koliko je NS vlast na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou pokazalo je da ti liberali slobode i prava posmatraju kao prostor iz kojeg imaju pravo uzimati suplemente liberalizma po potrebi. Jer, ta Naša stranka glasala je za nasilnike u porodici, crnolistaše, pristala na jednodnevnu suspenziju Ustava, a time i šireg spektra prava poput onih na politički izbor, a istovremeno je u federalnom i kantonalnom parlamentu mijenjala poslovnik u smjeru suprotnom demokratiji.

I zato bi danas svima u Bosni i Hercegovini moralo biti jasno da nije postojala veća politička prevara u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini od Naše stranke.

Ne znam koliko je ovo dovoljno interno ili eksterno, ali pojašnjenja radi najveći krivac zašto ministar Bojan Bošnjak prolazi pravosudni proces je upravo predsjednica Naše stranke Edin Forto, koju su svjedoci u slučaju “Incitat” javno prozvali da je najviše pritiskala Bošnjaka da potpiše ono što pametni prije njega nisu.

I upravo u toj činjenici treba tražiti razloge skandaloznog, antidemokratskog, antiliberanog pritska koji je Naša stranka pokušala izvršiti na medije u Bosni i Hercegovini.

Jer očito da je u Našoj stranci nakon produženja pritovora ministru Bošnjaku za još dva mjeseca nastala panika od mogućnosti da u iskazima potvrdi ono što smo čuli od svjedoka. Dakle, panika od potencijalnog proširenja istrage u smjeru koji možemo zvati “primarni nalogodavci ubijanja Bjelašnice” natjerala je sarajevske liberale na skok u mračne dubine informbiroovskog djelovanja.

Liberali valjda je to sada svima jasno NISU. Ali, licemjeri JESU. Jer, da su Našisti iz sarajevskog FGR bazena istinski razmišljali o dobrobiti Bojana Bošnjaka i njegove porodice predsjednica stranke ne bi isforsirala da Bošnjak potpiše ono što su barem tri prethodnika odbila, očito svjesni posljedica. Dakle, Forto, Ćudić i ostatak vrhuške Našizma u našoj zemlji internim dopisom medijima, pokušavaju umanjiti pritisak javnosti u ovom slučaju, kako se klupko ne bi odmotalo do kraja.

U panici su velike oči, pa su se Našistima toliko otvorile da su negdje ugledali “presumpciju nevinosti, koju nikada do sada nisu vidjeli kada su hapšeni i procesuirani njihovi politički rivali.

No, o principima te stranke ne vrijedi trošiti vrijeme ni prostor, jer Naša stranka odavno nije stranka principa. To je, nažalost, politički projekt koji operativno funkcioniše kao skupina oportunista čiji je jedini cilj vlast, bez obzira na cijenu ili sredstva kojima se do nje dolazi.

Upravo zbog tog pristupa, Naša stranka je od liberalnog evropskog pokreta, kako su se nekada predstavljali, postala ogledni primjer političke manipulacije i dvoličnosti. Njihova interpretacija slobode i prava sada se svodi na njihovo pravo da manipulišu javnim narativima, kontrolišu medije, i vrše pritiske na pravosudne institucije kada im to odgovara.
Na primjeru ministra Bošnjaka ogoljena je ne samo njihova politička licemjernost već i potpuni izostanak odgovornosti prema vlastitim članovima. Forto i Ćudić, kao čelni ljudi stranke, radije su žrtvovali Bošnjaka nego preuzeli odgovornost za odluke koje su donošene pod njihovim pritiskom.

Naša stranka, u ovom trenutku, više nije niti politički ni moralno održiva opcija za građane Bosne i Hercegovine. Njihov liberalizam ostao je samo floskula za kampanje, dok je njihova stvarna politika postala sinonim za sve ono protiv čega su se navodno borili.
Kraj ove priče, međutim, tek dolazi. Jer kada jednom klupko počne da se odmotava, teško ga je zaustaviti.
A neće ga zaustaviti ni oni Našisti koji bi medijima suflirali, a pogotovo ne oni koji se kao protiv toga bore čvrsto držeći stolice koje im je takva Naša stranka dala.

I jedni i drugi su svjesni da vrijeme neumitno protiče, a s tim i njihova vladavina. Jer, kao što zapisah na početku, od 15. novembra ništa više neće biti isto. Samoubilački politički pokušaj disciplinovanja medija po komunističkim doktrinama najbolje je oslikalo Našizam kao propagandni liberalizam.

A ko preživi Našizam, ni pakao mu neće teško pasti, jel’ tako bi!? Il’ će biti?