Potresni status majke ubijene Lane Bijedić: Pitali su je “šta je ona”…

0

U dirljivom statusu na Facebooku Nina Bijedić, majka ubijene Lane, govori o svojoj kćerci, njihovom odnosu, Mostaru, prijateljstvu…

Zahvala Mostaru

Dok je još išla u osnovnu školu, Lana je jednom došla kući i rekla mi kako su je pitali šta je ona i da je odgovorila da je Mostarka… Znate kako to već ide… A ja sam joj odgovorila da je potpuno u pravu i da smo mi Mostarke jer živimo u Mostaru. I to pitanje se nikada više nije postavljalo, Lana je znala da je Mostarka.

Znam da je bila neobična… To mi je najbolje objasnio jedan prijatelj nakon razgovora s njom… Rekao mi je da je znao da sam ja neobična, ali da me je Lana nadmašila.

Zbog toga se zahvaljujem svima što ste nas prihvatili tako neobične.

Lani nije bilo lako da odrasta sa majkom koja je, po bakinim riječima, u vaspitanju primjenjivala filozofiju… No snalazile smo se nekako. Ljudi su mi rekli da smo imale odnos kao prijateljice. Mislim da je to pogrešna percepcija; naš odnos je bio zasnovan na poštovanju… Kako je odrastala ja sam joj ukazivala povjerenje i širila prostor kojim treba sama da vlada. Ukazano povjerenje bi opravdala sazrijevanjem… I poštovanjem.

No, Lana nije učila samo od mene.

Učila je i od bake, prabake, rođaka, komšija…

Sve na FIT-u je smatrala svojom proširenom porodicom, čak je uspjela da usvoji dedu.

Od prvog osnovne je imala svoju Sanju i njih dvije su zajedno odrastale sa željom da budu dobre. Imala je i Maidu i Naidu… kada je prvi put prespavala kod njih na Rotimlji, rekla mi je kako su na selu divna djeca i kako nikada više neće reći da je neko seljak u pogrdnom smislu. Tada smo se dogovorile da za primitivno ponašanje koristimo termin – primitivizam. Imala je prijatelje iz škole, ali i iz drugih gradova i iz inostranstva… Imala je omiljenu rodicu i svog usvojenog mlađeg brata (u stvari, dvojicu) i Sonju i Davida i Mateu i Tarika i Rikija i Neus i AslIhan… I sve ih je voljela i gradila odnose s njima… Čak je i za sedmicu dana u Sarajevu uspjela da upozna potencijalne prijatelje…

Neke od mojih prijateljica je znala skoro od rođenja… A kako je odrastala, postala je fascinirana njihovom raznolikošću. Prije nekoliko godina me je pitala kako to da ja imam tako sjajne prijateljice. Odgovorila sam joj da se prijateljice biraju, a prijateljstva održavaju. Tako je učila i od svih mojih prijateljica sa kojima smo zajedno provodile divne trenutke. A imala je izuzetne uzore i kroz to je stvorila sliku kakav krug prijatelja želi. Kada je krenula na fakultet, krenula je upravo sa željom da i ona sebi stvori krug prijatelja sa kojima će moći da napreduje i razvija se u „normalnu“ osobu sa uspješnom karijerom.

I zato se zahvaljujem svim Laninim i svojim prijateljicama i prijateljima.

Za Lanu i mene je Mostar bio čitav sliv Neretve od Jablanice do ušća.

Kada smo bile u Americi rekla mi je kako nigdje ne postoji ljepša priroda od onog dijela kanjona Neretve između Donje Jablanice i mosta Begića i Begovića. Kada god smo tuda prolazile, Lana je zamišljala kako bi bilo lijepo da se naprave daščane staze kojima bi se moglo prolaziti iznad jezera.

Naše omiljeno mjesto na moru je bilo Blace i onaj pijesak desno od Blaca gdje smo išle da šetamo do samog ušća Neretve… tu sam je vodila skoro svaki vikend zimi, jer joj je morski vazduh smirivao alergije.

Omiljena rijeka joj je bila Trebižet. Od časa kad smo prvi put otkrila Kravice, kupala se u njemu od marta do oktobra… poslije smo otkrile i Božjak i koristile smo svaku priliku da uživamo u zelenoj vodi i prelijepoj prirodi.

Koristila sam svaku priliku da je vodim i van Mostara. Išle smo kod bake i kod prijatelja u Beograd, kod prabake i moje tetke u Zagreb, kod Đuretanovića u Pančevo, kod njene Dragice u Zrenjanin… Poslovna putovanja sam smatrala kao sufinansiranu priliku da Lana vidi svijet… Obožavala je Lleidu. Tamo smo bile kao kod kuće. Posebni su joj bili i road trip na Floridu i u DC, japanski vrt u Portlandu… Od ostalih putovanja najviše joj se dopalo u Irskoj, Norveškoj i u Samsunu.

Kažu da je za vaspitavanje djeteta potrebno čitavo selo. U Laninom slučaju to je selo bilo malo veće. Ali, iako jeste bila kosmopolita, Lana je prije svega bila Mostarka. Hercegovka.

Na moju ogromnu radost, Lana je izrastala u dobru osobu koja je željela da iskoristi svoje potencijale.

I zato se svima zahvaljujem što ste mi pomogli da imam najdivniju kćerku na svijetu cijelom. Moju Lanu.