ILI: Novo utvrđivanje dvojnog pakta HDZ-a i SNSD-a u Skupštini BiH pokazuje se jačim od izgleda za novim krojem vlasti i povratkom na evropski put, gurnuvši nas u ćorsokak, kome nisu strani ni skandali
Javno, evo, priznajem da sam rekao hop prije nego što sam skočio kad sam u prošloj kolumni (“Slijedi rasplet i novi zaplet?”) povjerovao u napredak u dogovoru (srijeda, 2. april) o novom izgledu državne vlasti, makar i uz slutnju da valja očekivati novi zaplet. On se odigrao prije raspleta, a omaška mi se ogleda u neznanju o tome što je sarajevski dogovor HDZ-a, trojke i opozicije iz Republike Srpske završen dogovorom o tome da se priča nastavi u Banjoj Luci 10. aprila, poslije čega je osvanuo prošli petak sa zasjedanjem oba doma Parlamenta Bosne i Hercegovine, kojima su do kraja ogoljeni suština i, pride, pozadina ove igranke. Najprije tako što je, istog dana kada i sarajevski sastanak, HDZ u skupštinsku proceduru vratio svoju varijantu Izbornog zakona, a onda i tako što je, u sjenci time obojene suštine, u oba doma zorno potvrđena nepoderivost dvojnog pakta HDZ-a i SNSD-a u udruženom protivljenju smjenama SNSD-ovih kadrova u Vijeću ministara.
Iako je na sjednici Predstavničkog doma, uz uredno odsustvo SNSD-ovih poslanika i, naravno, HDZ-ove glasove protiv, smijenjeno troje zamjenika ministara – uz obrazloženje “da je politička grupacija, okupljena oko SNSD-a, uključena u blokadu puta u EU i narušavanje stabilnosti i sigurnosti unutar BiH” – ipak nam je prava slika ponuđena, kao i uvijek dosad, na sjednici Doma naroda. Odavno se trudeći da mu sjednice liče na krajputaške provincijske birtije, Dom naroda je to ovog puta ovjerio na besramno bizaran način: satima se raspravljalo o tome hoće li se nastaviti 11. hitna sjednica, prekinuta onda kad je trebalo smijeniti Nikolu Špirića, ili će se ići na 12. i raspravljati o Izbornom zakonu. Prema dosad višekratno potvrđenom običaju, uslijedilo je delegatsko hvatanje za guše, sijevanje uvreda, optužbi, napada i diskvalifikacija, da bi se sve okončalo odlaskom sa sjednice bošnjačkih delegata i anuliranjem kvoruma.
Samo kratka rekapitulacija te kafansko-cirkuske atmosfere, dovoljna je svakom razumnom za zaključak o tome da je državni parlament u rukama opasnih, zalutalih, ozbiljnosti posla nedoraslih likova. Jer, kad Nikola Špirić i nogama i rukama brani dnevni red 12. i ignoriše nastavak 11. sjednice, koja mu prijeti smjenom, onda njega i zamjenika mu Dragana Čovića s razlogom Džemal Smajić iz SBiH upozori na to da prestanu zloupotrebljavati Poslovnik Doma, na šta Čović primijeti da neke kolege nastupaju populistički, jer je “Klub Bošnjaka blokirao Dom naroda od trećeg do desetog mjeseca prošle godine”; u raspravu tada utrčava Šefik Džaferović, optužujući Čovića i Špirića da sprečavaju raspravu o smjeni ovog potonjeg, podvlačeći da “nas dovodite u poziciju da uskratimo kvorum”, pa poručivši Čoviću da je za njega tipično da lovi u mutnom, što je ovog puta Izborni zakon; ni druga strana ne ostaje dužna, pa SNSD-ov Radovan Kovačević kidiše na Bošnjake i ustaje u odbranu prava hrvatskog naroda da bira svoje legitimne predstavnike, što, ispada, Bošnjaci ne žele, “kao što žele eliminisati legitimne predstavnike srpskog naroda” (kao da i ljude iz opozicije u RS-u nije birao taj isti narod?!); za Iliju Cvitanovića iz HDZ-a 1990 razočarenje je rasprava o ovoj temi dok se zvecka oružjem, dok SNSD-ov Sredoje Nović tvrdi da “nema nama danas pomoći”… Kada je postalo jasno da se Klub Bošnjaka, poslije pauze, neće vratiti na sjednicu, sliku je uramila HDZ-ova Marina Pendeš, pokazavši da budno prati Šefika Džaferovića, jer tvrdi da se on od 2006. godine ponaša na način kao na ovoj sjednici.
Ovi i mnogi drugi znakovi saboterskih sklonosti u Parlamentu dokaz su tome kako se poslanici i, naročito, delegati odnose prema svom besramno dobro plaćenom radu. Glavni problemi, sve zaoštrenija kriza, a pogotovo na marginu gurnut evropski put, očito su na njihovoj ljestvici u rangu sedme rupe na svirali. Štaviše, kao da se trude da na taj diverzantsko-rušilački način dodatno zamagle, otežaju, pa blokiraju i ono što se najavljuje kao rekonstrukcija državne vlasti, a i ono što je evropska domaća zadaća. Baš to se u punom sjaju potvrdilo podebljavanjem samo naoko poljuljane partnerske ljubavi HDZ-a i SNSD-a. Pa su se ispostavili krajnje naivni i plitkoumni oni koji su, s jedne strane, potcijenili Čovićev i Dodikov mostarski doručak prošlog mjeseca, a s druge strane oni koji su precijenili očekivanje, posijano na nedavnom sastanku HDZ-a i opozicije iz RS-a u Kupresu, da će Čović okrenuti leđa Dodiku, izdati ga i važnim proglasiti sudbinu države i njenu evropsku budućnost.
Poslije prošle srijede i petka, ta slika je sve jasnija. Kad se prekosutra u Banjoj Luci – pod uslovom da ne budu proglašeni personama non grata i da ne budu, kao u diplomatskom skandalu sa potjerivanjem njemačke ministrice Anne Lührmann – sastanu akteri sve neizvjesnije nove većine u državnoj vlasti, sve ovo neće ni htjeti, ni moći ignorisati. Uz pretpostavku da im je jasno da smo u ćorsokaku, iz kojeg izlaz teško da vide i optimisti, koji se broje samo na, uvrh glave, prste jedne ruke.
