dodik kk

1.

Milorad Dodik izgubio je politički rat protiv Zapada, kao i sve bitke koje su se unutar njega vodile.

2.

Sada je to završena stvar, iako se mora konstatovati da je Dodik stvorio respektabilnu zločinačku organizaciju koju je surovo tjerao da se tuče do iznemoglosti. I da se i on borio, ne birajući sredstva, pričajući narodu jedno, istovremeno čineći drugo, sve vrijeme ga pljačkajući, vođen makijavelizmom kao osnovnom postavkom svoje antipolitike.

3.

Dodik je došao do kraja, zabijen glavom u zid, sa tri moguća rješenja: da nastavi izgubljeni rat radikalizacijom koja nema smisla, jer je već sve gotovo i pomoći niotkuda nema; da prihvati poraz, povuče se, pokuša konsolidovati stranku, što mu otvara niz novih problema, jer slijedi zasipanje novim krivičnim slučajevima; da napusti BiH, što on ne želi, jer tako unosnu firmu, kao što je RS malo ko ima. Bez obzira na to, riječ je o najmanje bolnom rješenju i za Dodika i za sve druge.

4.

Mitinzi podrške, histerični izlivi ohrabrenja, kletve i zakletve…, ništa ne mogu promijeniti. Dodik mora napustiti Palatu u koju je, ionako, zasjeo prevarom.

I napustiće je, a da li će to biti sljedeći ili neki drugi petak nije toliko ni bitno.

5.

Niko u RS ne zna šta poslije Dodika. Niko o tome, iz političkog opozicionog miljea, nije ni razmišljao. Niti razmišlja.

Nedostatak ikakve ideje/platforme/vizije – Šta poslije Dodika, najveća je opasnost po Republiku Srpsku; Mnogo veća od bilo kakvih mogućih Dodikovih prijetnji/pokušaja “nastavka sukoba”.

6.

Dodik i njegova široko razvijena i vrlo snažna zločinačka organizacija, sa snažno razvijenim metastazama u gotovo svim opozicionim strankama, jesu Unutrašnji Okupator. Premalo je onih spremnih da to i kažu i suoče sa tom notornom činjenicom.

7.

Zato i jesmo u situaciji da je Dodik i dalje najatraktivniji političar u svakom pogledu, iako je već na političkom “obdukcionom stolu”.

Prvi “rez” odmah će pokazati strašnu toskičnost koju je isijavao, beskrupuloznost, pohlepu, neljudskost, primitivizam i necivilizovanost, ali ni to neće Dodika pokazati onim što zaista jeste – najvećim Srpskim Neprijateljem, jer je premalo onih koji će se usuditi da takvu sliku prenesu.

8.

Najveći poraz Opozicije je što je Dodik poražen, ali od njih nepobijeđen.

I kada su pobijedili, nisu pokazali dovoljo zainteresovanosti da se za pobjedu i izbore, već su je uknjižili kao poraz.

9.

Taj paradoks iznjedrio je jednu vrlo opasnu ravan – neki od takozvanih lidera Opozicije danas su mnogo bliže Dodiku nego Opoziciji; Njegovo konačno odvlačenje u “podrum” shvataju kao i svoj kraj. Što je i prirodno, s obzirom na činjenicu da ga nisu uspjeli u direktnim sudarima poraziti.

Logično je da nestanu sa njim.

10.

Logika u BiH rijetko je kada pobjednik.

Otud i mnogo žešća bitka frakcija unutar SDS-a nego protiv Dodika.

Vrhunac licemjerstva bilo bi “nacionalno” ukupljanje sa najvećim neprijateljem nacije. Vidjećemo.

12.

Da bi se uopšte došlo do bilo kakve mogućnosti promišljanja/pravljenja platforme: Šta i kako poslije Dodika, potrebno je da Opozicija savlada prvo Metastaze u sopstvenim redovima

Do tada, oni su samo dio politički limitirane grupacije koja ne znači ništa.

13.

Slična situacija je i u SNSD-u, gdje ni u petom hijerarhijskom redu ne promišljaju: Šta i kako posle Dodika? Samo razmišljaju o tome kako da sakriju opljačkano.

Ta ogromna stranka sebe je dovela u bagatelnu situaciju da ima samo jednog Člana – Dodika, koji je politički ugašen.

SNSD-u slijedi sudbina DS-a i takav tok ne može preusmjeriti niko.

14.

Dodikova Režimska mašinerija, u koju ubrajam i dio PDP-a, zajedno sa predsjednikom te stranke, pokušava zauzeti nove lešinarske pozicije sa kojih bi se dokopali što većeg plijena.

Strvinari znaju da u svakoj preraspodjeli moraju dobiti svoj dio.

15.

Nijedna od postojećih stranaka nije sposobna odgovoriti aktuelnom političkom trenutku, nijedna nema rješenja, nijedna nema ni izgrađenih kadrova, a oni koji bi to mogli postati na udaru su unutarstranačkih krugova, koji lične interese pretpostavljaju svemu drugom.

16.

Dodikovo nasljeđe je jezivo. Trebaće decenije da se stvari promijene, da se uopšte pomjere sa dna kanalizacije.

Pročitajte još...

Fra Franjo Ninić – Koncerti Thompsona su poraz vjere

Franjevački svećeni Franjo Ninić već duže vrijeme svojim javnim istupima, otvorenim, kritičkim komentarima  stanovitih crkvenih i društvenih fenomena i zastranjena  zaokuplja pažnju javnosti u Hrvatskoj i Bosni...