Tvrdnjom da Prijedlog zakona o Ustavnom sudu BiH sigurno neće biti usvojen u Parlamentu BiH, ambasador je poslao poruku da Parlament BiH ustvari ništa i ne odlučuje.

Piše: Sifet Kukuruz, pravni ekspert

U proteklom periodu Američka ambasada u BiH, ali i Ured visokog predstavnika (OHR) više puta javno su iskazali stav da strane sudije u Ustavnom sudu BiH ne mogu biti isključene iz sastava Ustavnog suda BiH, bez prethodne izmjene Ustava BiH.

Shodno ovakvom stavu, uvrštavanje na dnevni red sjednice Doma naroda ili Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Prijedloga Zakona o Ustavnom sudu BiH, kojim se to ipak predviđa, predstavlja direktni napad na državu BiH.

Istovremeno, pristajanje ambasadora Murphyja na takav scenarij znači i jasno odstupanje od ranije iskazanog javnog stava.

Umjesto da državu BiH brani od onih koji su je grubo napali, ambasador javno napada one koji su se odvažili braniti državu BiH. Naravno, nije nikakva nepoznanica da su ambasador Murphy i visoki predstavnik Christian Schmidt ranije već pogazili princip ustavnosti u BiH, ali podržavati raspravu u zakonodavnom tijelu o prima facie neustavnom prijedlogu zakona, predstavlja vrhunac negacije vladavine prava.

Važno je podsjetiti i na činjenicu da nijedan prijedlog zakona ne može biti razmatran na sjednici bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine BiH ukoliko nije usklađen s Ustavom BiH, a u slučaju Prijedloga zakona o Ustavnom sudu BiH, koji je predložio SDS, potpuno je jasno da je on suprotan Ustavu BiH.

Da bi javnost lakše razumjela “logiku” ambasadora Murphyja, ova situacija bi se mogla poistovijetiti sa situacijom u kojoj sudija, koji se pridržava pravila, ne može i neće uopšte dati znak za početak utakmice ukoliko se na terenu nalaze predmeti ili lica koja se, prema pravilima igre, za vrijeme odigravanja utakmice ne smiju nalaziti na terenu. Šta više, u takvim okolnostima, ukoliko se sudija ponaša neodgovorno, svaki igrač ima pravo napustiti teren, bez da mu se takav njegov postupak tretira kao opstrukcija ili blokada igre.

Razlog je jednostavan – u pitanju je sigurnost igrača čiji životi ne mogu i ne smiju biti prepušteni kalkulaciji i diskrecionoj procjeni sudije da se tokom utakmice neće desiti povreda igrača ili da će se svi igrači tokom utakmice ponašati odgovorno i da neće činiti grube prekršaje.

Uprkos tome, ambasador javno zastupa stav da bi Prijedlog zakona o Ustavnom sudu BiH trebao biti razmatran i da bi se sjednica Doma naroda na kojoj bi se takav Prijedlog zakona razmatrao trebala održati, uz istovremeno uvjeravanje javnosti da takav Prijedlog zakona ne može i neće dobiti podršku ni u Domu naroda, niti u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Na takav način, osim što je pristao na neustavnu praksu, ambasador Murphy je poslao i poruku da se Parlamentarna skupština BiH ustvari ni o čemu i ne pita. A tako se ne postaje stabilnom demokratijom.

Ovakvim stavom ambasador Murphy, osim što podriva Ustav BiH, istovremeno negira i “Murphyjev zakon”, koji kaže da ako nešto može poći naopako, onda će se to zasigurno i desiti.

Mnogo je toga u igri da bi se pristalo na igru ambasadora Murphyja i igrača kojima je on selektor.

Patria