Piše: prof. dr. Senadin Lavić, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu

Beograd i Zagreb su devedesetih godina 20. stoljeća instalirali svoje političke partije u Bosni i preko njih rovare do današnjih dana. Osnov tih partija je etnopolitika ili etničko-religijsko “predstavljanje” narodnih kolektiva (HDZ, SDS/SNSD). Oni navodno predstavljaju cijele narode – Srbe i Hrvate. Tako je bila zamišljena i SDA! Matrica – političke stranke predstavljaju narode – dovela je do ovoga što imamo danas u Bosni!

Iz HDZ-a bjesomučno ponavljaju – temelj Bosne su “konstitutivni” narodi, koji su navodno kulturno i civilizacijski različiti. Zato je u hadezeovskom poimanju društvene zbilje na djelu “sukob civilizacija” i borba protiv “unitarističkih snaga u Sarajevu”, dok se SNSD istovremeno bori protiv “političkog Sarajeva”. Glavna borba se vodi protiv Željka Komšića i principa građanskog društva. Fašisti se više ne skrivaju. Fašisti ne žele multietničko društvo. Fašisti prijete i postali su glas u javnosti. Oni hoće svoje odvojeno stado da bi njime mogli vladati.

I sad bi se bosanski patrioti trebali prepasti jer neki primitivni fašista prijeti da će biti doveden u pitanje mir i temelj Daytona, ako se nastavi govoriti o vladavini prava i građanskom društvu. A u demokratskom društvenom poretku nemoguće je dovesti u vezu etnički identitet i aktivno biračko pravo. To je besmisleno. Građanin glasa u demokratiji – ne narodi, kako to u Bosni podvaljuju etničko-religijske partije. Građanin s imenom i prezimenom ostvaruje svoje biračko pravo – ne narodne grupe!

To ne prihvataju sljedbenici tuđmanizma! Još uvijek HDZ pokušava napraviti novi izborni zakon za “konstitutivno stado”, po kojem pravi Hrvat glasa za pravog Hrvata, Bošnjak za Bošnjaka i tim redom. To je kraj demokratije i inauguracija religijsko-fašističkog jednoumlja. Ponovo treba reći – etničko predstavljanje i aktivno biračko pravo ne smiju biti nikako povezani. Izborni proces ne smije biti sveden na kulturno-religijsko prebrojavanje “plemena”.

Etničko-religijske partije se igraju s etničkim (narodnim) identitetima kolektiva i s njima raspolažu kao sa svojim vlasništvom. Apelant pred Evropskim sudom za ljudska prava dr. Slaven Kovačević im smeta jer Presuda u njegovom slučaju kada se implementira mora dovesti do promjene pravnog poretka u državi. A to ne odgovara HDZ-ovom narativu o “konstitutivnosti” i “legitimnom predstavljanju”, dvije slatke priče koje služe da se dubinski negira bosanska nacionalnost i da se etnička grupa pretvori u “suveren narod” na “svojoj teritoriji”, povrh države i građana. Zato je podnesena žalba na presude da bi se stvorila predstava o navodnom nezadovoljstvu, jer, za Boga miloga, u Bosni svi uživaju u aparthejdu i diskriminaciji. Šta to neko ima ispravljati?!

HDZ preko žalbe na presude u slučaju Kovačević pokušava povezati aktivno biračko pravo i etnički identitet, ali to se ne može učiniti u demokratskom poretku. Ne glasaju Hrvati – nego građani. To što bi neko htio napraviti takav sistem izbornog zakona druga je stvar. HDZ pokušava strateški sve etnički razdijeliti i od demokratije napraviti etnokratiju. Samo, onda bi moralo da se insistira i na principu proporcionalnosti – koliko te ima, toliko ti vlasti! E to ne odgovara “legitimnom predstavljanju” u otvorenoj diskriminaciji većine, jer se demokratija u Bosni pretvorila u vladavinu manjine nad većinom.

Zagrebu je u Sarajevu potreban “legitimni predstavnik” u Predsjedništvu BiH. Time Zagreb ima direktan upliv od vrha do dna političkog sistema u Bosni i može da ucjenjuje, eksploatira, pljačka, razara, otima… Ne može, dakle, u demokratiji etnička pripadnost biti povezana s aktivnim biračkim pravom. Politika “legitimnog predstavljanja” hoće da etnicitet ugura u izborni zakon i tako učini besmislenom volju građana i izbore. Time bi Zagreb i HDZ trajno imali dominaciju i odlučivali bi o svim bitnim procesima u državi Bosni i Hercegovini.

Hrvatski premijer Plenković smatra da Evropski sud za ljudska prava donosi “fabricirane presude”, dakle, za njega nešto beznačajno. Trojka u vlasti, naravno, neće ozbiljno reagirati na Plenkovićeve provokacije da ne bi “poremetila” odnose s HDZ-om. Opozicija će reda radi ispaliti nekoliko glasnih ćoraka. I tu se završava sve!

Plenković iz Hrvatske dolazi u Bosnu da kaže kakav bi trebao biti Izborni zakon u BiH i da podsjeti kako su Hrvati ugroženi i neravnopravni! Za njega je država Bosna i Hercegovina “nastala” u Daytonu i oblikovana “temeljem” ratnih događanja! On zaboravlja, zanesen u vlastitom paternalizmu, da je Tuđmanova Hrvatska napravila agresiju na Republiku BiH, da je neko osuđen za UZP i da su mnogi na robijama zbog toga.

Ne samo da je to bezobrazluk, stav nemoralnog cinizma, nego apsolutno antibosansko primitivno djelovanje koje pokušava dovršiti etničko razdjeljivanje društveno-političkog sistema. Plenkoviću treba Hrvat iz HDZ-a u Predsjedništvu BiH da bi mogao definitivno upravljati polovinom Bosne kako to Beograd radi u entitetu Rs. On hoće da u Predsjedništvu BiH sjedi “predstavnik” Hrvata ili “hrvatski član”, a ne predstavnik građana BiH, to jeste: da osigura vječno mjesto HDZ-u u Predsjedništvu!

Plenković ne poštuje volju građana BiH i prilično proizvoljno interpretira bosansko povijesno i aktualno političko stanje. To je rezultat etnopolitike u koju se slijepo kunu i bošnjački “lideri”. Potiskuje se činjenica da članovi Predsjedništva države predstavljaju sve građane BiH!
Hrvati u Bosni pretvoreni su u “dijasporu” prilikom glasanja u Hrvatskoj. Od Tuđmana do Milanovića i Plenkovića oni su važna glasačka jedinica. Zato Zagreb mora pažljivo da tetoši prekograničnu stranku HDZ BiH.