Milorad Dodik nije Gaj Julije Cezar, ali jeste konačno “prešao rubikon”, porušio za sobom sve mostove i krenuo na svoj put bez povratka. Rekao je da “ovaj put ide do kraja”.
Piše: Safet Kešo, zastupnik SDA u Parlamentu BiH
Milorad Dodik nije Gaj Julije Cezar, ali jeste konačno “prešao rubikon”, porušio za sobom sve mostove i krenuo na svoj put bez povratka. Rekao je da “ovaj put ide do kraja”.
Do svoga kraja, u to sam potpuno uvjeren, jer je postojeću prvostepenu presudu jednogodišnjeg zatvora ovaj razgoropađeni i pre(t)plaćeni izvođač velikosrpskih i proruskih secesionističkih planova boje krvi samo u posljednjih nekoliko dana oplemenio i obogatio cijelom lepezom novih krivičnih djela, ponavljajući pritom višekratno i ono krunsko i najteže – UDAR NA USTAVNI POREDAK BOSNE I HERCEGOVINE! U pitanju je, zapravo, cijela serija udara.
Iako bi se to moralo dogoditi po svaku cijenu i uz pomoć međunarodnih snaga koje se ovih dana pojačavaju i za to pripremaju ovdje u Bosni i Hercegovini, nisam siguran da će ovaj opasni secesionista, koji se igra vatrom i gura sve građane ove zemlje prema rovovima i prema grobovima, putujući ka svom neumitnom kraju proći kroz gvozdenu zatvorsku kapiju nekog od KP domova u našoj zemlji.
Mnogo je izglednije da se ovaj razigrani prebogati baja-milijarder i “srbenda” spremna da se bori do posljednjeg Srbina, pod uslovom da to nisu članovi njegove porodice i ogromne poslovne imperije, dadne u bjekstvo prema Srbiji, Rusiji, Bjelorusiji ili Mađarskoj.
Za bijeg u Orbanovu Mađarsku već je imao i famoznu “zajedničku vježbu pripadnika MUP-a Rs i mađarskih specijalaca” jer su, prema nekim obavještajnim informacijama, Orbanovi specijalci iz tih razloga i boravili nedavno u Zalužanima kod Banje Luke.
Beskrupulozni oportunista i bezdušni makijavelista kakav se rijetko viđa, Dodik je podaničkim rukama svojih bijednih i (samo)poniženih partijskih poslušnika do polusmrti zadavio, pokorio, zarobio i sebi potčinio Narodnu skupštinu Rs, tako da mu taj najviši zakonodavni entitetski organ služi čas kao orkestar kojim on dirigira prema notama iz Vučićevih i Putinovih kajdanki, a čas kao živi štit naivčina koje on hajdučki sokoli i gura ispred sebe za svoj račun. Sve tobože u ime Srba i srpstva, ali isključivo u svoje prezime.
U danima najveće postdejtonske krize i prijetnje miru i stabilnosti naše zemlje pričom o ogromnoj i nespornoj suodgovornosti s Dodikom i svih drugih njegovih kompanjona u aktuelnoj vlasti (Trojka-SNSD-HDZ) ovom prilikom ne treba opterećivati javnost. Za to će biti dovoljno vremena.
“Kooperativno” ponašanje direktora SIPA-e Darka Ćuluma i Dodiku u ruke predanih ključnih dijelova bezbjednosnih struktura u odsudnim trenucima posljednjih dana govori o toj suodgovornosti. Ta priča, posebno o direktoru SIPA-e, mora urgentno dobiti svoj odgovor u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine i svoj rezolutan sudski epilog.
A najmanje što se od Ćuluma već ovog trenutka očekuje, posebno nakon jučerašnje odluke Ustavnog suda kojom se kao zaštitna mjera antiustavni zakoni NSRs (kojima se i on očigledno povinovao) stavljaju van snage do konačne odluke, jeste da odmah naloži uposlenicima Regionalnog ureda SIPA-e u Banjoj Luci da hitno ponovo zaposjednu prostorije iz kojih su juče deložirani na protivzakonit i krajnje ponižavajući način. Na jedan obični telefonski poziv.
Ovo je bez sumnje vrijeme konačnog raspleta. Moramo svi računati s tim da u tom vremenu stvari mogu postati i gore prije nego što konačno postanu bolje.
Ovo su dani u kojima je BITI ILI NE BITI našoj domovini i nama kojima bez nje života nema. Branit ćemo je institucionalno, strpljenjem, znanjem i, u konačnici, golim životima! Neka u to niko ne sumnja.
Obruč se steže oko Dodika i postaje sve izvjesnije da ovaj rušitelj države Bosne i Hercegovine može završiti samo ili u zatvoru ili u bjekstvu!
Ni u jednom ni u drugom slučaju ON VIŠE NIKADA NEĆE BITI SLOBODAN ČOVJEK. Mnogo je većim silnicima Bosna dohakala pa će i Dodiku!
