Malo, malo, pa do glavnog grada suverene države BiH, Sarajava, dospije smrad iz političkog Beograda ili političkog Zagreba. Bez imalo diplomatskog uztezanja, sa dvostrukim standardima, jezikom ulice i ekstremne desnice, jedni i drugi redovito neargumentovano napadaju vlast države BiH a napose Bošnjački narod i njegovi politički predstavnici koji su po njima kriv za sve, krivi što postoje, krivi što sebi biraju člana Predsjedništva iz Hrvatskog naroda, krivi što smetaju da Beograd i Zagreb izađu na granice banovina koje je nacrtao kralj Aco.

Vučić u svojim beogradskim izjavama i onim što se dešava na terenu u BiH samo potvrđuje da mu se ništa ne može vjerovat. Čovjek je lažov na što smo navikli i odavno znamo šta namjerava.

Ovi iz Zagreba na čelu sa frustriranim Milanovićem koji je davno „napuk'o“, uštogoljenim evropskim desničarom Plenkovićem, pa sa onim njegovim podrepnim muhama, onim ćelavim ministrom sa dva prezimena Grlić-Radmanom , pa sa onom ustaškom priležnicom koja laže i koja se brine o ugroženosti kršćanske Evrope (od koga?), to rade otvoreno, bez imalo ustezanja.

Ovih dana Zastupnički dom Parlment FBiG je usvojio zakon o tzv „južnoj interkonekciji“. Milanović o tome kaže:“ Posve je opravdan zahtjev Hrvata u BiH da dobiju mogućnost i pravo upravljanja plinovodom koji će prolaziti kroz područje koje uglavnom naseljavaju Hrvati. Hrvatima u BiH se opet nameće rješenje protivno njihovoj volji i još gore da to radi Američki veleposlanik u BiH“. Kako kaže, Milanović podžava projekat povezivanja plinskih mreža Hrvatske i BiH ali da Hrvatska ne može šutke promatrati to političko nasilje birokrata i sarajevskih unitarsita, te poziva Vladu RH znači Plenkovića s kojim je u odličnim odnosima da zaštiti interese Hrvata u BiH.

Da li je Milanović loše obavješten ili su mu konji brži od samara, ne znam, ali znam da se u svojoj izjavi ponovno miješa u unutrašnje stvari suverene države BiH. Ovdje se ne radi o intersu Hrvata i volji tog narod, njegovoj majorizaciji, kako on kaže, političkom nasilju, nego o intersu male grupe koja je pod direktnim uplivom D.Čovića koja šapom hoće da poklopi jedan vrlo važan energijski izvor, na čemu želi biti bogato nagrađena. Kakav je intres najvećeg konzuma zbog koga se ovo radi, kakva iskustva ima sa „istočnom interkonekcijom“, gdje je ventil, ko sa njim upravlja, za Milanovića su nevažna pitanje.

I ako se radi o njemu suparničkom HDZ, i ako je u pozadini kriminal i korupcija, Milanović što je nesvojstveno evropskoj socijaldemokratiji, populistički, u izbornoj kampanji na ovakav način podržava namjere D.Čovića i njegove hobotnice, bez obzira na činjenice i bez obzira na interese države BiH.

Baš kako to rade Dodik, Vučić i slični iz Beograda, Milanović umjesto termina „sarajevski minder“ ili „političko Sarajevo“ koristi termin „sarajevski unitarsisti“ kao pojam kojim se opravdava politika disolucije BiH kojoj teže i Dodik i njegov partner HDZ-ovac D.Čović. Milanovića očigledno BiH ne zanima osim kao sredstvo, koje služi samo njegovim ličnim interesima, koju može koristiti kad se to njemu svidi.

Ko je tu birokrata nije poznato ali se da zaključiti iz onoga što je ranije izgovorio, da se cilja na Ambasadoru ili veleposlaniku SAD u Sarajevu, nj.e. gosp. Michael Murphy.

Ne vjerujem da Milanović ne zna ko je nj.e. gosp. Michael Murphy i kolika je uloga Američke ambasade u stabilizaciji prilika u BIH, ko je na terenu, ko je ovdje moralni i svaki drugi autoritet, tako da termin „birokrate“ apsolutno odudara od stvarnosti i činjenica.

Interese Hrvate u BiH niko drugi ne ugrožava osim HDZ BiH i neki politički krugovi u Zagrebu. U BIH nema konstitutivnih naroda po Sovjetskim principima, kako ga neki interpretiraju, niti ima legitimnog predstavljanja. U BiH postoje samo konstituentni narodi i predstavnici u Predsjedništvu BiH iz reda svakog od tri BiH naroda. Nadalje, temeljno pravo svakog građanina u BiH je da bira onoga ko o njemu donosi odluke.

Zato, sa takvom politikom koju prema BiH provodi Milanović i neki politički krugovi iz Zagreba, radi mira, suradnje, evro-atlasnkog puta BiH, svakako treba prestati. Ovaj kritički osvrt je doprinos tome.

Nermin Bijedić dipl.ing.el.