U Tuzli je 11. decembra 2025, nakon duge i teške bolesti, u 41. godini života preminuo Emir Mešić, javni službenik koji je godinama bio simbol borbe protiv korupcije u Bosni i Hercegovini. Iza sebe nije ostavio samo suprugu i dvoje maloljetne dje djece – ostavio je i pitanje koje više niko neće moći ignorisati: koliko još ljudi ova država mora pokopati prije nego što počne štititi one koji je pokušavaju spasiti.

Emir Mešić nije bio je običan čovjek s neobičnom hrabrošću. Radio je u Upravi za indirektno oporezivanje kada je 2017. godine prijavio višemilionske malverzacije: fiktivne nabavke, lažne fakture, pronevjere novca namijenjenog građanima. Umjesto nagrade ili zaštite, dobio je ono što u BiH dobije svako ko se usudi progovoriti – osvetu sistema.

Iako je dobio formalni status zaštićenog prijavitelja korupcije prema Zakonu o zaštiti osoba koje prijavljuju korupciju (usvojenom tek 2014, pod pritiskom EU), taj papir nije vrijedio ništa na sudu. Tužbe koje je pokrenuo protiv nezakonitog rasporeda na niže radno mjesto, a potom i protiv otkaza – sve su odbijene. Sudovi su, kako to već biva, našli „formalno-pravne razloge“. Istina je bila jednostavnija: niko nije smio dirnuti u one koje je Mešić prijavio.

Posljednjih godina živio je od povremenih honorarnih poslova i pomoći prijatelja. Bolest ga je slomila brže nego što je iko očekivao. U posljednjem intervjuu, prije samo nekoliko mjeseci, rekao je:

„Ne kajem se. Da mogu vratiti vrijeme, opet bih sve prijavio. Ali država me ubila prije nego što me ubila bolest.“

Njegov slučaj nije bio izuzetak – bio je pravilo. Prema podacima Transparency Internationala BiH, od 2014. do danas status zaštićenog prijavitelja korupcije dobilo tek nekoliko desetaka ljudi. Od toga, gotovo niko nije dobio stvarnu zaštitu. Većina je završila bez posla, pod tužbama, ili – kao Emir – u grobu.

Emir Mešić nije bio heroj iz filmova. Bio je čovjek koji je vjerovao da istina ima cijenu, ali ne i da ta cijena mora biti život. Ispostavilo se da je griješio – ali ne on, nego mi svi ostali.

Neka mu je vječni rahmet.

I neka njegova smrt konačno probudi savjest onima koji su je godinama uspavljivali.