Često su mi govorili da nisam zrela, da sam nesigurna i da neću uspjeti. Takve riječi dugo su me pratile, a ja sam u sebi nosila samo jednu, jedinu želju – da me neko pogleda očima čovjeka. Nije mi bilo važno da li ću ići na visokim štiklama ili koračati teško i sporo; željela sam samo da me prihvate, da moja duša zapleše u svijetu koji bi trebao pripadati svima.

Moja želja nije bila sebična. Nisam htjela suze na licima ljudi niti prazne poglede bez duše. Boljelo je što mnogi ne gledaju u suštinu čovjeka, već ga naprečas osuđuju. U svom srcu žudjela sam za druženjem, za iskrenim razgovorima i za toplom riječju koja bi mi rekla: „Budi dio nas, jer i ti si čovjek.“ Ali te riječi ostale su mrtva slova na papiru.

Pisala sam pisma – možda sebi, možda svijetu – tražeći način da uzmem bar jedan zalogaj sunca koji pripada svima. Moje pismo nije bilo namirisano ni ukrašeno karminom. Ono je bilo proglas, moj način da promijenim svijet. Jer u svijetu u kojem boju imaju samo lica našminkanih i prikrivenih ljudi, ja sam htjela ostati onakva kakva jesam – bez boje, bez maske, ali sa iskrenom željom za pravdom i ljudskošću.

Vjerujem u ljudskost. Vjerujem u rijeku ljubavi koja svojom čistotom može oprati svaku nepravdu. Vjerujem da nas sve povezuje nit zajedničkog disanja pod istim nebom. Zato ne pristajem na ulogu glumca u tuđem životu, ne pristajem na ulogu žrtve u svom. Možda nisam dovoljno jaka za sve udarce ovoga svijeta, ali još uvijek nosim u sebi glas koji se buni protiv nepravde.

Moje pjesme su često u sjeni, ali one svijetle. Ja sam možda u tami, ali ne prihvatam mrak. Tražim svijet u kome bezdušnost umire, a ljubav živi. Iako su mi rekli da moj put nema budućnost, ja znam da riječi mogu pokrenuti svijet. Voda odnosi sve crne prognoze, a sunce koje jednako grije sve ljude postaće ogledalo naše duše.

Moj put je možda teži, ali je moj. I ako za nešto vrijedi boriti se, onda je to za čovječnost, za istinu, jednakost i za ljubav. Jer samo tako mogu biti  zrela, jaka i slobodna.

*** Nada Matović, rođena 27. januara 1996. godine u Beranama(Crna Gora), istaknuta je mlada književnica koja svojim radom osvaja čitataoce širom regiona.