Predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB) Fahrudin Radončić prije nekoliko dana izjavio je da će na opštim izborima u BiH naredne godine opozicija u Federaciji BiH imati više kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva, te najavio da će kandidata ponuditi i njegov SBB.
„Više se nikada, ali zapamtite nikada, neće dogoditi da opozicija izađe s jednim kandidatom, kao što je nas 11 izašlo s gospodinom Bećirovićem protiv gospodina Izetbegovića. Potpuno vam odgovorno kažem, biće više kandidata. SDA će sigurno dati kandidata, SBB će sigurno dati kandidata, a ovo drugo – hoće li se kandidovati Bećirović bez SDP-a, jer se on nije ni pojavio na Kongresu SDP-a, kao nezavisni, kao SDP-ov ili dio grupe, potpuno je nevažno. Ovi predsjednički izbori kada su Bošnjaci u pitanju, imaće više kandidata“, rekao je Radončić.
RUKAVICA U LICE KONAKOVIĆU
Paralelno sa ovim najavama, razbuktao se medijski rat između Elmedina Konakovića, lidera Naroda i pravde i aktuelnog ministra vanjskih poslova BiH, i šefa SBB-a koji najavljuje veliki povratak svoje posrnule stranke na političku scenu. Posljednjih dana slušali smo brojne međusobne optužbe i uvrede na relaciji Radončić-Konaković. Od “mladog i lijepog” ministra kojim se u svijetu možemo ponositi, kako je Radončić prije par godina laskao Konakoviću, predsjednik NiP-a postao je najomraženija ličnost na stranicama Dnevnog avaza, “neobrazovani ratni košarkaš u Rumuniji”, kako ga sada titulira “savjetnik” tog medija Fahrudin Radončić. Konaković mu, naravno, nije ostao dužan, posprdno ga nazivajući “najpoznatiji šef PR službe dok su muškarci u rovovima, a u nekim jedinicama i žene, branili domovinu”.
Nema ničega novog, a ni pretjerano zanimljivog, u svakodnevnom prepucavanju dvojice političara koji su do jučer bili saveznici, a sada su zakleti neprijatelji. Slične scenarije vidjeli smo bezbroj puta na domaćoj političkoj sceni, pa je tako i predsjednik SDA Bakir Izetbegović od sljedbenika rumunskog komunističkog diktatora Čaušeskua i „šefa bošnjačke državne mafije“, koji mu je namjestio montiranu optužnicu i pritvor, za Radončića preko noći postao “gospodin Izetbegović”, čije se mudre riječi s poštovanjem citiraju u “Avazu”. Međutim, ono što je zanimljivo je da i Radončić i Izetbegović udruženim snagama direktno izazivaju Konakovića da se iduće godine kandiduje za Predsjedništvo BiH.
– Inače, kukavica Konaković sigurno ne pomišlja da se kandiduje za člana Predsjedništva BiH jer je Radončić osvajao i više od 200.000 glasova u predsjedničkoj utrci, a Konakovićev individualni maksimum je 14.095 glasova kao nosilac federalne liste – piše “Dnevni avaz” u jučerašnjem tekstu.
– Morat će da se kandiduje za poziciju člana Predsjedništva BiH, onako kako sam to ja učinio prije par godina kada sam ‘na crtu’ izašao političkom klasteru od jedanaest domaćih stranaka i skoro toliko inostranih mentora i pokrovitelja. Time bi Konaković izborio pravo da raspravlja sa predsjednikom najjače političke stranke u Bosni i Hercegovini – poručio je predsjednik SDA prošlog mjeseca u odgovoru na Konakovićev poziv na javno sučeljavanje.
Kada je riječ o budućem članu Predsjedništva iz reda Bošnjaka, u ovom trenutku spominju se četiri imena – Bakir Izetbegović, Denis Bećirović, Fahrudin Radončić i Elmedin Konaković. Nijedan od njih još nije zvanično potvrdio kandidaturu, a za to je svakako i prerano, ali jasno je da su predizborne kalkulacije već uveliko u toku. Među pomenutom četvorkom Izetbegović i Bećirović su svakako kandidati sa najvećom startnom prednošću. SDA, i pored brojnih afera i kritika, i dalje raspolaže najjačom stranačkom mašinerijom i najrazvijenijom infrastrukturom u biračkom tijelu. Trenutna razjedinjenost i unutrašnja trvenja unutar vladajuće Trojke najviše idu na ruku Izetbegoviću i već sada je jasno ono što je potvrdio i sam Radončić – da se scenarij iz 2022., sa 11 stranaka i jednog zajedničkog kandidata protiv Izetbegovića, više ne može ponoviti. Čak i ako bi tri trenutno vladajuće stranke (NiP, Naša stranka i SDP) uz još nekoliko manjih političkih partija zajedno stale iza Bećirovića, veći broj bošnjačkih kandidata automatski će značiti gubitak značajnog dijela glasova za Bećirovića, a Izetbegović i Radončić na to i računaju. Zato bi im u korist išlo da se kandiduje i Konaković, bez obzira na njihove tvrdnje kako on ne bi mogao osvojiti veliki broj glasova.
STATISTA ILI GLAVNI GLUMAC
Fahrudin Radončić se vraća sa stavom da SBB više nikada neće biti statista u tuđim kampanjama. Međutim, realnost je da je on već dva puta gubio od Izetbegovića i da mu treći pokušaj nosi više rizika nego izgleda. Radončić će teško uvjeriti nove birače da je upravo on promjena koju čekaju i u ovom trenutku, njegova potencijalna kandidatura (ili nekog drugog kandidata iz SBB-a) više djeluje kao strategija zbunjivanja birača nego kao realna šansa za pobjedu. Pitanje je samo da li je takva strategija dio političkog dogovora sa Izetbegovićem, ili lider SBB-a igra neku svoju igru koju još niko ne može dokučiti…
U svakom slučaju, od fragmentacije bošnjačkih glasova najviše bi mogao profitirati HDZ BiH čiji je čelnik Dragan Čović već objavio da on neće ići u utrku za Predsjedništvo, ali da će HDZ svakako imati svog kandidata. U godini odlaska Željka Komšića sa pozicije člana Predsjedništva i najmanje tri-četiri potencijalna kandidata iz reda Bošnjaka, vrlo je moguće da raspršeni glasovi bošnjačkog biračkog tijela više neće biti presudni za izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda.
