Skoro dva mjeseca traju studentski protesti u Srbiji, tragični događaj u Novom Sadu bio je okidač za nezadovoljstvo i otpor. Mirni protesti, disciplinovani i organizovani, bez huškačke ikonografije, sa kreativnim transparentima od jednog podcijenjenog bunta postali su ozbiljan problem za režim.
Danas, nakon šestdeset dana protesta kriminalno koruptivni režim Aleksandra Vučića počeo se polako rušiti.
U toj partiji šaha režim je počeo žrtvovati svoje pijune, želeći valjda kupovinom vremena izbjeći šah mat.
Studenti Novog Sada i Beograda, u početku stidljivo podržani od strane nekolicine svojih profesora i drugih slobodnomislećih građana digli su danas na noge skoro sve gradove, time pokazujući ono zaboravljeno lice Srbije.
I u tome svakako trebaju dobiti podršku i od nas iz Bosne i Hercegovine.
Ako bi nevine žrtve trebale biti taj okidač za proteste i u Bosni i Hercegovini onda su svakako žrtve Jablanice to zaslužile jer su rezultat ljudske pohlepe, kriminala i korupcije.
Također veliki broj ubijenih žena primjeri su i rezultat ljudske bahatosti, kriminala i korupcije u svim porama našeg društva.
Ako ubistva i istrage u slučajevima Dženana Memića i Davida Dragičevića nisu eklatantni primjeri sprege vlasti, kriminala i korupcije onda je svaka priča o etičnosti, pravu, i pravdi u našem društvu licemjerna i bezpredmetna.
Ipak, etično bi bilo prvo postaviti pitanje da li baš studenti i đaci trebaju da rješavaju ove naše probleme?
Prije tri dana studenti i đaci Tuzle protestvovali su zbog poskupljenja javnog prevoza.
Stoga, da li je cijena prevoza, samim time i mjesečne karte, problem đaka i studenata ili je to problem roditelja, odnosno građana Tuzle?
Imaju studenti danas mnogo važnijih i većih problema da riješavaju, počevši od toga ko im i kako predaje, ko ih i kako ocjenjuje i ucjenjuje za ispite, pa do pitanja propadanja javnih fakulteta sa tradicijom i otvaranja fakulteta po tržnim centrima.
Ako akademska zajednica do danas, pa i danas mudro šuti možda će studenti već sutra morati da problematiziraju i pitanje političkog i ideološkog uticaja i upravljanja obrazovanjem jer upravo će im to biti isporučeno kad tad kao vrući krompir.
Ovo su stvarna studentska pitanja i problemi s kojim bi se naši studenti trebali pozabaviti, pa makar to morali uraditi i na ulici.
Al’ postavlja se sada i drugo pitanje, pitanje postojanja kritične mase studenata koji imaju hrabrost, sposobnost kritičkog promišljanja, i odlučnost da se uhvate u koštac sa takvim izazovima.
Puno je više onih anemičnih kojim je samo diploma važna.
Nažalost, upravo će sutra neki od tih studenata postati poslanici, direktori, ministri, ali i lideri. Kao takvi uspješni sigurno neće biti.
Kako i da budu uspješni u državi u kojoj je sve drugo bitnije od njene budućnosti?
A šta su studenti drugo do njena budućnost.
Međutim, sve dok živimo u društvu u kojem je stranka bitnija od države, što se moglo vidjeti i na ovim tuzlanskim protestima samo ako se bacio pogled na prostorije te stranke, dotle će građani šutiti, a političari će povećavati svoje plate, trgovati uticajem, uništavati obrazovanje, zdravstvo, privredu, odbranu i sigurnost. Žrtve su svakako sastavni dio takvog života i takve vlasti.
Naduravaćemo tako i čekati hoće li se đaci i studenti Bosne i Hercegovine probuditi, baš kao i u Srbiji.
Izgleda da je usud mladih na našim prostorima da budu prvi ešalon, pokretačka snaga i vijesnici promjena. Pa kad je tako onda je bolje da budu u ulozi studenata nego vojnika.
I da, kada je riječ o zastavi neko će reći kako to u ovoj državi i nije propisano, što je tačno.
Ipak mnogi od nas se sjećaju legendarnog Abdulaha Sidrana u filmu “Kuduz” kada kaže, “državna u sredinu, partijska desno, a republička lijevo”.
Valjda smo naučili nešto iz vremena kada su simboli države bili svetinja.
Foto: tuzlanski.ba /Privatna arhiva
