Dvije riječi koje nikada snažnije i glasnije nisu odjeknule kao što to bi u jeku studentskih protesta u Srbiji.
Baš kao zvuk nikad priznatog zvučnog topa, prohujaše kroz mase ljudi i nagovjestiše otvoreni bunt jednom autokrati i njegovom režimu.
Ništa bolja situacija nije ni sa ove strane Drine.
Koliko samo adresa i kod nas ima do kojih eho tih riječi može slobodno doprijeti?
Žalosno je samo što ne vidimo da je to samo posljedica naše dugogodišnje anemičnosti.
Jesmo li se ikada zapitali kolika je naša individualna krivica za sve te “nenadležne” koji nam uništiše prošlost, koji nam uništavaju sadašnjost, ali i budućnost.
Čuli smo te riječi, ali samo kao poruku upućenu Aleksandru Vučiću, no da li smo svjesni da te riječi čekuju i svakog od nas jednog dana, i koje će svima nama pokucati na vrata kao završni muhur na aktivni život koji je kod većine uglavnom išao linijom manjeg otpora, konformizma i nezamjeranja.
Možda su nam danas bar malo jasnije riječi Meše Selimovića, “Boj se ovna, boj se govna, a kad ću živjeti?”
Na kraju naših karijera, kada prestanemo biti nadležni za ono od čega smo živjeli one će kao bumerang biti kazna za sva naša ćutanja, okretanja glave u stranu ili klimanja korumpiranim i nesposobnim, pokvarenim i zlobnim, svim onim našim nadležnim bez karaktera i integriteta.
Kao kazna stići će nas i za naše glasove na izborima što smo huljama davali pa nam uništiše sve čega su se dohvatili, od obrazovanja i zdravstva pa sve do pravde na čijim se danas klimavim temeljima klati ova naša država.
Danas, posljedice te naše anemičnosti trpe naša djeca, a mi slobodno do Sudnjeg dana možemo govoriti, “nisi nadležan”. Džaba nam sva ta naknadna pamet kad nam odavno polusvijet o svemu odlučuje, i zbog kojih mladi svakodnevno napuštaju ovu državu, zbog kojih se sposobni uklanjaju, a mali dio onih hrabrijih hapse ili im se svakodnevno prijeti batinama, otpuštanjima, izopćenjem ili se stigmatiziraju do te mjere da se ubije svaka volja i spremnost svakome ko se usudi boriti za normalno društvo.
Pratimo dešavanja preko Drine, a ne vidimo isto stanje do Drine.
Tamo nije nadležan ON, a ovamo svi drugi, osim NJIH, ekskluzivnih zastupnika i zaštitnika svih naših prava.
Naravno svako u svom toru.
Hoćemo li ovdje ikada smoći snage pa im konačno reći NISTE NADLEŽNI!
