Sa padom vodostaja rijeke Jale na uobičajeni nivo gradskog potoka sa svakim novim danom polako u zaborav odlazi još jedna tragedija koja u Tuzli odnese dva života.

Nažalost, potraga za tijelima još uvijek traje. Sa njihovim pronalaskom spustiće se zavjesa i na ovu tragediju bez ikakve ozbiljne analize.
Tuga će ostati samo u domovima nastradalih.

Ovo je standardni scenario svake nesreće u jednom bolesnom društvu kada se propusti, greške i anomalije sistema prikrivaju i zamazuju uobičajenim pričama o herojstvu, patriotizmu ili požrtvovnošću nekog od aktera nemilog događaja.

Tako godinama nefunkcionalni sistem funkcioniše i ostaje netaknut, a građani po ko zna koji put pokazuju svoju nezainteresiranost i ravnodušnost.

Izgleda da smo odavno odustali od onog što već dugo isprazno i šuplje zvuči, a to je izgradnja funkcionalne države Bosne i Hercegovine.
Bez sistema, njegovih jasnih regulativa, pravila i procedura u svakom segmentu života nema ni normalne države.

Iz ugla jednog profesionalnog vojnika koji je radni vijek proveo u uniformi, radio po jasno definiranim pravilima i procedurama, sa iskustvom iz dvije moćne vojske, njemačke i američke, odgovorno tvrdim da je mladi policajac žrtva nedostatka procedura, kao i lošeg sistema obrazovanja i obuke policije.

Kada ovo pišem apelujem na čitaoce da ne padnu u zamku zamjene teza.

Karakter, odvažnost i ljudske vrline koje su krasile mladog Samira Mustafića, na kraju i sama njegova žrtva ne smije biti opravdanje za anomalije i propuste sistema. To su, ponavljam još jednom, odsustvo jasnih procedura i kvalitetno obrazovanje i obuka policije.
Nije isto spustiti se u nabujalu Jalu i ugroziti svoj život zbog nekog ko je “s onu stranu zakona” ili zbog nekog djeteta koje se nesretnim slučajem našlo u takvoj Jali.

Svjedočili smo zatim nečemu što možemo slobodno nazvati tragedijom u tragediji, a to je nedopustivo i neodgovorno uplitanje civila u posao policije.
Ovaj put je to urađeno prilikom intervencije policije, sutra možemo očekivati da se tako neko samovoljno umiješa u intervenciju vatrogasaca ili službe hitne medicinske pomoći.

Možda čak bude izdavao i naređenja kako gasiti požar ili kome prvo pružiti prvu pomoć, baš kao što je to urađeno u Jali kada je civil odlučivao o puštanju unesrećenog niz vodu.
U ozbiljnoj državi ovo bi bio veliki propust policije i nedopustiv čin nekog građanina.

Poslije ove tragedije ostaje još da vidimo kako će Služba civilne zaštite reagirati.
Jala je i ranije usled obilnih padavina znala imati veći vodostaj, bilo je i tragedija.

Hoće li se konačno desiti jedna ozbiljna analiza koja će polučiti određene naučene lekcije i konkretne mjere pa se možda na nekim od mostova postave užad sa pojasevima za spašavanje, pa čak i na određenim mjestima da se postave i zaustavne mreže. Bilo šta što će biti efikasnije od postojećih radnji i postupaka.

Posebno pitanje u toj analizi mora biti posvećeno senzacionalističkim medijima koji nerijetko u želji za što većom čitanošću izgube profesionalni kompas.

Možda sve ovo zvuči malo grubo naročito u okolnostima kada imamo ljudske žrtve, nažalost živimo u vremenu koje je pobrisalo sve vrijednosne norme, profesionalne standarde, pa čak i samu empatiju prema običnom čovjeku.

Do samog dna izgleda ima još puta.