Hoće li epilog studentskih protesta u Srbiji biti samo zamjena postojećeg režima nekim novim ili će doći do korjenitih promjena, vidjećemo? Da li mladi Srbije žele staviti tačku na prelaske rijeke Drine sa sabljom u ruci, i to ćemo vidjeti?
I agresija na Bosnu i Hercegovinu, po definiciji Carla von Clauzewitza, bila je nastavak politike (čitaj Miloševićeve), samo drugim sredstvima. Po istoj definiciji i današnji zaleđeni konflikt, proizvod Vučićeve politike i politika njegovih prethodnika također je svojevrsni rat, samo drugim sredstvima.
Danas ne gledamo samo linije fronta i vojnike, i ne čuju se granate i zvuk metaka, ali nažalost Bosna i Hercegovina nam se opet napada i uništava, kako svana tako i iznutra.
Ponovo su na sceni tajni planovi i dokumenti koji svoje direktive i uputstva sada ostvaruju putem medija i društvenih mreža.
Memorandum 1, prvi dokument Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) plasiran u javnost 1986. godine predstavlja uvod u razbijanje Jugoslavije (SFRJ).
Memorandum 2 je sve što danas imamo na sceni u Bosni i Hercegovini kroz djelovanje Dodik-Vučić.
Sveprisutniji termin “srpski svet” u političkom narativu Beograda i najnovija deklaracija “svesrpskog sabora” samo su nastavak plana oživotvorenja davno osmišljenog projekta “Svi Srbi u jednoj državi”
Dešavanja u Crnoj Gori, uloga SPC koja je danas sve ono što je bila JNA devedesetih govore nam da već imamo na sceni i Memorandum 3.
Osim navedenih dokumenata pojavljuje se još jedan vrlo interesantan priručnik.
Na kraju II svjetskog rata, 1944. godine CIA je distribuirala tajni priručnik “Simple Sabotage Field Manual” kao uputstvo svojim agentima koji su bili angažirani u zemljama iza “željezne zavjese”, naročito u republikama tadašnjeg SSSR kako sabotirati, kvariti, otežavati, odugovlačiti, razbijati, pa i uništavati sve što može u konačnici pomoći raspadu, počevši od firmi, organizacija, institucija pa do same države.
Ovaj priručnik za nas ne bi bio tako interesantan, i ostao bi zaboravljen na prašnjavim policama biblioteka Hladnog rata da nije iskorišten od strane komšijske službe kojoj Bosna i Hercegovina u postojećim granicama itekako smeta. Smjernice, pa i učinci tog priručnika prepoznaju se danas u skoro svim našim državnim institucijama, ustanovama i ministarstvima. Ali i na nižim nivoima.
Sve ono što racionalni um ne može da shvati, od toga da nesposobni napreduju pa do neshvatljivih mjera, radnji i postupaka odgovornih samo je dio lepeze instrukcija i uputstava ovog doskora tajnog dokumenta.
U razbijanju Bosne i Hercegovine i njenog društva danas je itekako dobro došla i široko rasprostranjena islamofobija. Momentumu stigmatizacije muslimana u svijetu nameću se tako danas i sami Bošnjaci, kao narod koji mora biti pod političkom i institucionalnom kontrolom. Tako je od strane Zapada “progutano” i samo postojanje entiteta Republika Srpska, uprkos etničkom čišćenju, brojnim zločinima, masovnim grobnicama i genocidu. Uostalom to je potvrdio i sam Dragan Čavić, jedan od predsjednika Republike Srpske kojem je to rekao Jacques Paul Klein.
Javni narativ vodećih političara iz okruženja, ali i domaćih koji se predstavljaju kao zaštitnici europskih i kršćanskih vrijednosti, predstavljajući tako Bošnjake kao prijetnju, upotpunjuje se novim i perfidnijim sadržajima na društvenim mrežama.
Spektar ciljeva se kreće od dnevno političkih potreba za svoja biračka tijela, pa do razaranja višestoljetnog duha bosansko hercegovačkog društva, i pridobijanja međunarodne zajednice za ostvarenje svojih ciljeva u Bosni i Hercegovini.
Nažalost, Bošnjaci kao ključ opstanka cjelovite Bosne i Hercegovine nemaju političku zrelost i jedinstven politički pogled po pitanju budućnosti Bosne i Hercegovine. Razdjelnica je u gledanju na postojeći etnički koncept podijeljene Bosne i Hercegovine i nekog budućeg oblika građanskog koncepta koji je zasigurno ključ opstanka Bosne i Hercegovine u njenim granicama.
Snage lijevog spektra još uvijek nemaju potrebnu snagu u oba entiteta, kojim je građanski koncept imanentan, žigošu se odmah kao izdajnici čim postanu akteri političkih procesa na bilo kom nivou.
Interesantna je ta doktrina “izdajnika” koju uglavnom koriste nacionalne stranke, i koja za sada dobro funkcioniše.
Funkcioniše dobro i zahvaljujući dostupnosti plasiranog sadržaja biračima putem društvenih mreža, a koji su nerijetko u službi vanjskih interesa.
Takvim sadržajima Bošnjacima se sugerira isključivo jedna politička stranka i jedan politički pravac, a nerijetko ih se svodi isključivo na vjersku skupinu ili narod kojem se nameću kojekakve novotarije kojim se briše njegova autohtonost na ovim prostorima.
Dok s jedne strane imamo vrlo aktivnu ulogu SPC u promociji političkih i teritorijalnih aspiracija, s druge strane IZ je poprilično nijema, čak i kada su u pitanju razno razni internet tumači vjere i vjerskih propisa. Vrlo često se mogu čuti stavovi i “uputstva” koji nisu imanentni Islamu na ovim prostorima.
Sve ovo ide na štetu Bosne i Hercegovine, ali i Bošnjaka u njoj.
Sa studentima je tekst počeo, sa studentima neka se i završi.
Studenti Srbije pokazuju hrabrost i otvaraju put pitanjima društvene odgovornosti.
Nije hrabrost izaći i podržati studente Srbije iz gradova Bosne i Hercegovine.
Previše je problema i u samoj Bosni i Hercegovini koji će zasigurno ubrzo pasti na pleća današnjim studentima.
Vrijeme koje svoje ožiljke uvijek ostavlja na generacije koje dolaze neumoljivo brzo prolazi.
Hrabrost nije otići u daleki svijet, hrabrost je suprostaviti se ovom ovdje poganom svijetu.
Stoga, vrijeme je za golove, dosta je ovoj državi bilo autogolova.
Izudin Maleškić
