“Veći je grijeh srušiti ljudsko dostojanstvo, uvrijediti čovjeka, udariti mu na obraz i čast nego srušiti Kabu!

Kabu kojoj hrli milioni ljudi svake godine.

Svakog trenutka se na desetine hiljada i stotine hiljada (tavafi) okreće oko Kabe.

Jer je to Svevišnji tako odredio!

I iz poštovanja prema Svevišnjem koji je odredio to mjesto da bude mjesto gdje će On primati svoje goste.

A, onda nam kazao …

Dostojanstvo, ne jednog čovjeka, ne kraljeva samo.

Svakog čovjeka, svakog insana, i bogatog, i siromašnog.

Njegov obraz i dostojanstvo je skuplje nego Kaba!

Da srušiš Kabu manji ti je grijeh.

Je li vidite kakva smo mi civilizacija!

Ovo je formulisano Božijom riječju još prije 14 stoljeća, prije 1400 godina.

A gdje smo danas u praksi?”

  Muamer Zukorlić

Danas, u praksi srušeno je dostojanstvo i uništen život jednom časnom oficiru Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, majoru Memsudinu Pamuku.

Dva dana traje medijsko čerečenje i političko prepucavanje zarad političkih poena preko leđa majora Pamuka koji se našao u žiži javnosti zbog, kako mediji navode, gubitka dozvole za pristup tajnim podacima.

Naime, major Pamuk je kao štabni oficir iz BiH raspoređen na poziciju u Komandi Savezničkih snaga za Evropu (SHAPE) u belgijskom Monsu gdje mu, kako navode mediji, zbog diplome srednje škole nije produžena dozvola za pristup tajnim podacima.

Utvrđeno je, navodno, da nema završenu srednju školu, iako se vodi kao visokoobrazovana osoba.

Kao visoki oficir, iako sam u penziji, imam ljudsku obavezu, a to mi i moj integritet nalaže da ovaj primjer prezentiram javnosti iz svog profesionalnog ugla koji će, nadam se bar malo ublažiti nepravdu koja je nanešena majoru Pamuku.

U cijeloj ovoj priči njegova je krivica najmanja, a podnijeće najveću žrtvu zahvaljujući najviše personalcima koji su bili dužni da ga profesionalno vode kroz njegovu karijeru. To znači da na vrijeme upozore ako postoji nekakav nedostatak u njegovom personalnom dosijeu.

Nije njegova krivica što je započeo rat kada je baš srednju školu pohađao, i što mu je školovanje prekinuto.

Nije Memsudin u zapećku čekao da se rat završi, jer je bio maloljetan, nego se odmah uključio u odbranu zemlje.

Ko je tada o školi uopšte i razmišljao.

Kolika je njegova krivica bila poslije rata kada je upućen na vojnu akademiju u Republiku Tursku sa neriješenim “repom” srednje škole još je veća krivica bila personalaca koji su bili zaduženi za njegovo vođenje kroz karijeru.

On je tih godina bio mlad i zelen, i sigurno preponosan što je kao borac Armije Republike Bosne i Hercegovine prepoznat kao potencijal i kao takav upućen na školovanje na vojnu akademiju u Tursku, ne sluteći da će mu jednog dana taj “rep” život zagorčati.

Još jednom podvlačim, glavni krivci u njegovom, ali i mnogim drugim slučajevima su personalci koji su bili više fokusirani na sopstvene karijere nego li na karijere oficira poput majora Pamuka.

Danas mu se kao sol na ranu još imputira i porodična veza kao zaleđina njegove karijere i koja valjda u kontekstu stigmatiziranja njegovog imena treba kod čitalaca da izazive dodatno gađenje.

Takvo insinuiranje i povezivanje karijere majora Pamuka i njegove navodne rođačke veze dolazi upravo iz redova koji su svojom kadrovskom politikom razorili ne samo OS BiH nego i mnoge druge civilne ustanove i institucije upravo kroz afere lažnih fakultetskih i viših diploma.

U cijelu ovu priču, čitam uključila se svojim negativnim komentarom i gospođa Željka Cvijanović koja, ako baš želi da se zarovi u diplome, vjerovatno bi puno toga mogla naći i za oficire koji su svoje činove stekli na osnovu diploma iz “Rajko Balać”.

U ovom slučaju ne radi se o krivičnom djelu falsifikovanja diplome, niti se mogu naći elementi nekog svjesnog zataškavanja zarad neke visoke pozicije ili interesa. Major Pamuk, štabni oficir u jednoj od NATO komandi, koliko god to zvučno izgledalo bio je samo jedan vrijedni radnik koji bi daleko više dogurao od čina majora da se ponašao poput istih tih personalaca čija je u ovom slučaju krivica daleko veća od njegove.

Zbog toga i danas najviše šute upravo personalci.