*Tko je u ovoj zemlji imao petlju da u posjetu pozove premijera Kosova Albin Kurtija

*Inicijativa Asocijacija Kug99: “Južna osovina mira” kao odgovor na “Sjevernu osovinu hegemonije ekspanzionizma”

Piše: Fuad Đidić

Prošlonedjeljna posjeta premijera republike Kosovo, Albin Kurtija, Sarajevu uzburkala je javnost.

Reakcije su došle iz svih pravaca bosanskohercegovačke političke scene.

Ako tražimo zajednički nazivnik svih tih reakcija mogli bi ga naći u jednoj riječi – “emotivno ushićenje”. Reakcije iz Sarajeva, na jednoj strani, po snazi odobravanja i podrške, premašile su sva očekivanja a, na drugoj, suprotnoj strani, reakcija iz Republike srpske bile su prepune emotivnog gnjeva i protesta pa i, konsternacije.

Ovim povodom otkazna je sjednica Vijeća Ministara, Dodik je svoje koalicione partnere optužio da su “mešetari”, Čović je posjetu opisao kao “nepromišljeni politički potez” dok, se od lidera vladajuće “Trojke”, niko nije službeno izjasnio niti, usudio da opiše karakter posjete premijera Kurtija Sarajevu.

Tako je “neočekivana” posjeta Albina Kurtija Sarajevu nacrtala do sada najuvjerljiviju mapu na kojoj se oštro prepoznaju oprečne politike i koalicije ali, i regije u zemljama kojima je “dosuđeno da šute” i, “pokorno slušaju” i, nasuprot tome, regije kojima je, logikom “supremacije”, “dosuđeno” da upravljaju i vladaju nad većinom u tim zemljama.

Do danas je međutim, ostala zagonetka – tko je to od onih koji treba samo da “šute” i “klimaju glavom” zapravo, “stisnuo” i, pozvao stranog lidera prepoznatog po neumoljivom razotkrivanju srbijanskog imperijalizma kao i planova političkog i mentalnog porobljavanja susjednih zemalja i naroda.

Tko je onda, u ovoj zemlji imao tu petlju da pozove Premijera Kurtija u posjetu?

Iako primljen u najvišim institucijama ove zemlje kao npr. u Predsjedništvu BiH gdje imao odvojene susrete sa Denisom Bećirovićem ali i, Željkom Komšićem, kao i premijerom Federacije Nikšićem, premijer Kurti nije stigao u Sarajevo po službenom pozivu niti jedne od ovih državnih institucija.

I, pored činjenice da se susreo i sa liderima stranke SDA Bakirom Izetbegovićem kao i, liderom stranke za BiH Semirom Efendićem, Kurti nije stigao u Bosnu i Hercegovinu po pozivu niti jedne od ovih stranaka.

Konačno, pravi autori, koji su se odvažili pozvati premijera zemlje sa kojom Bosna i Hercegovina nema formalne diplomatske odnose bila je – Asocijacija nezavisnih intelektualaca, “Krug 99” iz Sarajeva.

Adil Kulenović, predsjednik Asocijacije “Krug 99” govori više o pravim motivima poziva: “Priprema za ovu posjetu trajala je dugo. Morali smo biti uporni I istrajni kako bi savladali brojne prepreke administrativne, organizacione pa, i finansijske naravi, kako bi organizovali posjetu premijera jedne zemlje u Sarajevo. I ako je nažalost, otkazan Sumit lidera Zapadnog Balkana u Neumu, zahvalni smo premijeru Kurtiju što nije otkazao posjetu Sarajevu i, tako pustio “niz vodu” ogromne napore koje smo ulagali tokom godine da bi uopšte, došlo do ove posjete”.

Jednodušna je ocjena najužeg rukovodstva Asocijacije “Krug 99” kako je ovom posjetom jasno potvrđena sudbinska povezanost dvije zemlje čije “nemjerljivo stradanje dolazi iz istog ideološkog i političkog korijena”.

Na ovom mjestu također, je ocijenjeno kako postoji izražena praksa pervertiranja historijskih činjenica o patnji, protjerivanju i etničkom čišćenju dva naroda još od Miloševićevog vremena.

I, kako je takva praksa i danas prepoznatljiva u izjavama vodećih srbijanskih i srpskih političkih lidera.

Javni nastupi premijera Kurtija tokom ove njegove kratke posjete Sarajevu međutim, otkrili su još niz drugih važnih činjenica o kojima se još javno ne govori.

Trenutak njegova ulaska u veliku salu Vijećnice u Sarajevo bio je u Sarajevu nezabilježen u proteklih nekoliko decenija. Kurti je pozdravljen stojećim ovacijama stotine prisutnih. Bio je to trenutak od historijskog značaja.

Njegov govor je često prekidan aplauzima i oduševljenjem publike.

Kurti je podigao emocije i, svojim govorom pogađao u sam duh naroda. Kao da su stotine prisutnih kroz njegove riječi, neuvijene kritike srbijanskog hegemonizma, prepoznali i vraćali tu snagu da budu “ušutkani”, i, da na kraju “klepe ušima”. On je bio posebno oštar i snažan kada je, bez vrdanja i umivanja, govorio o “politici stalnih ustupaka” toj politici koju snage hegemonije i poricanja genocida razumiju kao – poraz.

Kurti je govorio riječima koje su Sarajevo podsjetile na dane njegove neustrašivosti. On je govorio rječnikom najboljih sarajevskih dana ponosa i dostojanstva.

U jednom trenutku, u pola njegova govora, dok je u salu dopirao zvuk ezana sa susjedne džamije, Kurti je začutao. Nenadmašno. To je bio čin kada on ćutanjem šalje neobičnu i snažnu poruku.

Pitamo se, nije li ovom gradu i, ovoj zemlji Kurti rekao – ja pokazujem ovim činom, ovim trenucima šutnje, kako se vraća dostojanstvo, kako se vraća dignitet, kako se zaustavlja srozavanje časti jednog naroda i njegove zemlje i svega što je u njoj sveto i, veliko.

Njegov čin šutnje je okončan aplauzom. To je trenutak koji je pokazao kako je javnost dobro razumjela njegovu poruku. Trenutak pune samosvijesti.

Cijeli govor kosovskog premijera Kurtija bio je zapravo, govor o Bosni i Bosancima. Kurti je svojim snažnim riječima, kojim razotkriva i, kojim se suprotstavlja srbijanskom imperijalizmu pogađa tamo gdje to niko ovdje ne čini, tako neustrašivo i smjelo. Javnost je u njemu upravo, prepoznala tu neustrašivost koju ovdje nije mogla prepoznati niti, kod jednog političkog lidera niti, kod jedne političke partije ili, političke vizije zemlje.

To je bio trenutak buđenja, ustajanja iz probljivačkog narativa o Bosni kao nemogućoj državi, oslobađanja od otrovne retorike o “poraženoj Bosni”, trenutak povratka ka onome što smo bili jučer, što u nama živi prognano i, što je jeste politika koja nas rastjeruje iz ove zemlje i pravi mjesto za neke druge
ciljeve i projekte.

U mnogo godina iza nas Sarajevo, nikada, kao u trenucima dok je govorio Albin Kurti, nije tako otvoreno ispoljilo svoj usnuli i zadrijemani duh, ispoljilo svoju duboko zatomljenu snagu protesta i, želje za povratkom sebi .

Ne postoji uvreda ili, poniženje, ne postoji prezir ili, cinizam kojim nas niste zasuli svih ovih godina, kojim niste rušili naš ljudski i građanski ponos, ne postoji način kojim niste zloupotrebili našu strpljivot i, našu stvarnu želju za zajedničkim životom u ovoj zemlji; ne postoji niko iz Dodikove i Čovićeve “osovine prezira” koji se tako drsko i nadmeno nije upustio u pljuvanje našeg digniteta, gaženje naše časti i, časti ove zemlje i njenog naroda.

To je u najkraćem, ona nama dobro znana “mapa traume” koju je na svjetlo dana doveo premijer Albin Kurti, koji je do kraja izoštrio njen surovi reljef, dok je držao svoj veliki govor u sarajevskoj Vijećnici tog petka večeri, 6. decembra 2024. godine.

***
No, kako je Asocijacija “Krug 99” kao organizacija bez premca u regiji po opsegu aktivnosti ali i, snazi ideja sa kojima beskompromisno nastupa u javnosti, reagirala na Kurtijevu posjetu.

Što je bio njihov građanski odgovor.

Ovaj odgovor u kratkom uvodnom izlaganju iznio je Adil Kulenović, predsjednik Asocijacije: “Nije dovoljan samo naš pojedinačni unutar politički otpor i odvažnost borbe za slobodu i prosperitet naših zemalja i svih njenih građana.
Historijska nužnost nas navodi na čvršće povezivanje i stvaranje “Južne osovine mira na Balkanu” koju čine ne-ekspanzionističke zemlje u ovom dijelu Europe – Kosovo, Crna Gora, Makedonija, Bosna i Hercegovina”.

Osovine mira na Balkanu koju čine ne ekspanzionističke zemlje u ovom dijelu Ovdje se nalazi ključna politička poruka sa ovog skupa u Vijećnici kojoj je bio sudionik Premijer Albin Kurti.

Vrijeme u kojem živimo, rast hegemonizma, rast ekspanzionističkih aspiracija kako Srbije tako i, Hrvatske prije svega prema BiH, ali, i prema drugim zemljama regije, traži urgentan odgovor i akciju.

U izlaganjima prof. Senadina Lavića, prof. Jahje Muhasilovića, prof Vahidina Preljevića te prof. Envera Halilovića koje smo ovom prilikom čuli za govornicom u Vijećnici, ponuđen je u nekim govorima, vrlo eksplicitno, taj odgovor Asocijacije “Krug 99”.

Podsjetimo samo kako je prof. Lavić govorio o formiranju regionalne “Balkanske Lige prijateljstva” a, prof. Muhasilović je sugerisao “urgentno” i “kreativno” formiranje novog “regionalnog bloka saradnje”. Asocijacija “Krug 99” do sada je, tokom više razgovora, bilo sa ambasadorima pojedinih zemalja ili, sa ministrima iz vlada pojedinih zemalja ( Crne Gore ) u vrijeme govora Albina Kurtija, po prvi puta u jednoj vrlo jasnoj formi, objavila Inicijativu o formiranju regionalnog tijela sastavljenog od zemalja koje nemaju takvih teritorijalnih ili ekspanzionističkih pretenzija.

Ovu inicijativu “Krug 99” razumije prije svega, kao institucionalno povezivanje akademske zajednice, nevladinih organizacija, privrede i, u konačnici političko povezivanje zemalja BiH, Crne Gore, Makedonije i Kosova koje bi kao “Južna Osovina Mira” predstavljale protiv-težu ili, branu prema “Sjevernoj Osovini
Hegemonije ekspanzionizma Srbije i Hrvatske”,

Ova inicijativa “Kruga 99” implicite podržana od premijera Kosova Albina Kurtija, kao svoj konačan cilj, ima vraćanje dostojanstva i kredibilnosti snagama mira u regiji.

Posve je sigurno da će govor premijera Kurtija u Vijećnici, kojem su prisustvovali i ambasadori Turske, Makedonije i Crne Gore, imati svoje šire ramifikacije i, prema zemljama Europske Unije.

Dominantna retorika koja dolazi iz zemalja “hegomonije” – Srbije i Hrvatske bilo da se radi o “srpskom svetu” ili o “legitimnom predstavljanju” vremenom, u sve većem broju europskih zemalja, prihvata se i, usvaja kao “standard” i, mjera političke realnosti a, retorika “snaga mira”, retorika autentičnog govora –
Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije i Crne Gore, se obescjenjuje, marginalizira i defamira.

Albin Kurti je u Sarajevu potaknuo tu buru oduševljenja upravo, zbog tog svog – neustrašivog govora o miru.

Zbog toga što je na ovoj, historijski najznačajnijoj sesiji “Krug 99”, otvorio nadu kako je moguće probiti i savladati nametnutu i vješto ispletenu mentalnu blokadu političkog diskursa u Bosni i Hercegovini.

Posve sigurno, da će ova posjeta dugo ostati da živi kao vododjelnica između dvije obale – naroda i vlasti, između narativa o “legitimnom predstavljanju” i, narativa o “istinskoj demokratiji”; između retorike o “srpskom svetu” i, retorike o “Bosni kao našoj – bosanskoj”; i u konačnici, vododjelnica između govora o “ropstvu” i, govora o “oslobođenju”.

Patria