Ovaj Trumpov potez ne razlikuje se puno od onoga čemu smo već svjedočili na više primjera “novog urbanizma” u BiH.
Kako je Trump izjavom o “Rivieri Bliskog Istoka” objavio kraj mirovnog rješenja o “dvije države”
“Nova arhitektura” i “novi urbanizam” mnogo ranije je pred očima uspavanog svijeta objavljena u Bosni i Hercegovini sa podizanjem luksuznih hotela, muzeja, spomenika… na kostima pobijenih Bošnjaka ili, na kricima silovanih, izgnanih, pobrisanih u historiji.
To je u njegovoj viziji svijeta samo još jedna poslovna ideja. Ali, istina mnogo brutalnija.
Donald Trump je najavio kako želi preuzeti pojas Gaze i na njegovim temeljima sagraditi “Rivieru Bliskog Istoka”. Pri tome, izmučene i izmrcvarene stanovnike bivše Gaze preselio bi u Jordan I Egipat po principu neviđenog diktata ovim državama. Nakon 480 dana razaranja Gaze to je posljednja faza genocida koju možemo nazvati “genocidna fantazija”.
Kada je neki dan Trump objavio tu strahotnu ideju, mi smo u tome prepoznali zlokobnu najavu iz njegovog inauguracionog govora od 20. januara 2025. On je već tada govorio o “fenomenalnoj lokaciji” Gaze na čijim temeljima se podiže “vrli novi svijet”. Luksuzna naselja za bogatu klijentelu protezala bi se preko zemlje na kojoj je ubijeno 80 hiljada Palestinaca gdje se nalaze još destine hiljada neidentifikovanih u ruševinima Gaze.
Trump ide preko leševa do cilja. Na kostima genocida gradila bi se odmarališta sa svim luksuzom kojeg traži raspuštena bogata klijentela Zapada. Kao da nije ovaj američki predsjednik protekle sedmice vidio rijeke prognanih i do kraja ojađenih stanovnika Gaze kako se konjskim zapregama vraćaju tamo gdje je nekada bio njihov dom. On se nije zapravo, fokusirao na ljude i na njihova pravo povratka. On je gledao na lijevu stranu. Na plažu! More!
Narcisoidni Trump nije ovom najavom samo pokazao želju da zgazi i pobriše žrtve genocida. On je pokazao isti onaj cinizam kao i fašisti iz agresije na BiH koji su se podrugljivo ismijavali ili, psovali žrtve genocida u ovoj zemlji. Taj cinizam,i, ta podrugljivost prema žrtvi, posljednja je faza svakog genocida koja sadrži ismijavanje i u konačnici, brisanje žrtve.
Trump je najavio – lažno glumeći zabrinutost pred licem svijeta, kako će Amerika kada, preuzme Gazu tamo demontirati neksplodirana ubojna sredstva, očistiti teren i, preko toga navodno, otvoriti nova radna mjesta. Tako će “Amerika”, zamišlja Trump, dok bude vraćala svoju “veličinu” na kostima pobijenih stvoriti “novu arhitekturu” izgraditi, građevinski kompleks koji će pobuditi divljenje i privući slavu i novac najbogatijih. A uz sve to će ispisati novu, revidiranu sliku povijesti, sa kojom pokopava sve izglede za bilo kakvo mirovno rješenje u tom dijelu svijeta.
Ovaj Trumpov potez ne razlikuje se puno od onoga čemu smo već svjedočili na više primjera “novog urbanizma” u BiH. Dva najpoznatija su: jedan iz Mostara, a drugi iz Višegrada, gdje na kostima pobijenih susjedne zemlje investiraju u izgradnju muzeja HVO ili, izgradnju turističkih kapaciteta hotela Vilina Vlas kraj Višegrada.
U svim postgenocidnim društvima urbanizam i prostorno uređenje, novo planiranje gradova, puteva i gasovoda, uvijek je bilo najvažnija i najznačajnija grana ali, i zadaća nove vlasti ili “novih izbornih pobjednika” kojim se trebao naslikati novi revidirani svijet. Samo “nova arhitektura” koja će po svojoj estetici modernog “fascinirati” zapadnu ili, domaću bogatu klijentelu opravdava svaku ideologiju protjerivanja i etničkog čišćenja i uvjerava kako se na kraju sve – isplatilo i, kako ništa nije bilo – uzalud.
Najavom o “rivieri” koja je izazvala neviđen talas otpora i osude širom svijeta kako će Gaza će biti ponovo naseljena kosmopolitskim građanima koji će sretno živjeti u staklenim kulama sa predivnim pogledom na more, Trump zapravo, najavljuje sretni i idilični život namijenjen samo za jedne – “bijelu, superiornu rasu”. U toj njegovoj viziji novog svijeta, Gaza je mjesto gdje Palestinci nisu trebali živjeti, gdje su imali historijsku nesreću da se nađu baš na tom mjestu, kao što bi po tome i, Srebrenica bila mjesto gdje nisu trebali živjeti Bošnjaci.
Poslušajmo ove Trumpove riječi koje će ostati kao historijski nenadmašan primjer cinizma i podrugljivosti. U njima se nalazi rezime svih vizija svijeta koje se podižu na kostima pobijenih i nesahranjenih žrtava.
„Čuo sam da Gaza nije imala sreće za njih. Žive kao u paklu. Gaza nije mjesto gdje bi ljudi trebali živjeti, a jedini razlog zašto se žele vratiti – i ja čvrsto vjerujem u to – je zato što nemaju alternativu.”
U takvoj civilizaciji koja nastaje i koja u dobroj mjeri crpi svoju inspiraciju iz genocida u Bosni niko ne pominje pravo Palestinaca na povratak svojim kućama, niti bilo ko na najvišem mjestu ne spominje Ženevsku Konvenciju ili kršenja međunarodnih zakona o masovnom premještanju stanovništva. Genocid se završava u brisanju “Drugih” i njihovom podrugljivom ismijavanju. Zemlja gdje su oni živjeli nije bila sretna za njih.
Rješenje za Bosnu i, Trumpovo rješenje za Gazu nije proizilazilo iz vizije obnove zemlje već, iz vizije investitora u nekretnine ili, kao u slučaju Bosne – vizije hegemonizma i koloniziranja njene teritorije.
Trump i ne krije da se prema Netanyahu odnosi kao prema bliskom prijatelju. Njihova bliskost ide do te mjere da Trump u, nezapamćenoj sceni, u kojoj poput, hotelskog lakeja, namješta stolicu Netanyahu. Sa ovim slikama Trump mijenja raniju diplomatsku paradgmu o američkom predsjedniku kao najvažnijem lideru Zapadnog svijeta. Ovom znamenitom scenom sa povijesne pozornice silaze svi izgledi za obnovu svijeta po principu “pax americana” i, ustupaju mjesto novoj viziji “pax israelica”.
Kao bliski saučesnik Netnyahua optuženog pred ICC za genocid, Trump nije mogao kao mirovno rješenje ponuditi niti pravu viziju, niti istinski program, a još manje koncept već, je mogao dobaciti samo do jedne “genocidne fantazije” a, koja se sadrži u ruganju i ismijavanju žrtve.
To je groznica koja trese ovaj svijet.
