U zemlji gdje pravda često dolazi s cjenovnikom, Milorad Dodik je danas pokazao kako se zatvor može pretvoriti u sitni trošak – 36.500 konvertibilnih maraka umjesto godinu dana iza rešetaka. Da je znao da sloboda dolazi ovako povoljno, možda bi naručio još koju godinu, čisto da ima na lageru. Što bi rekao sir Oliver iz Alan Forda “ Cijena? Sitnica!”

Naravno, Dodik je ovo učinio koristeći potpuno legalnu opciju – zakon koji omogućava zamjenu zatvora novčanom kaznom, po tarifi od 100 maraka po danu. Tarifa je, moram priznati, pristupačna. Za cijenu solidnog polovnog automobila izbjegnete godinu dana zatvorske hrane, društvo cimera s nožem i miris javne toalete iz 1982.

Sjetimo se da prema navodima ekonomistice Svetlane Cenić, strani izvori procjenjuju Dodikovo bogatstvo na oko 3,5 milijardi maraka. To znači da je za slobodu dao… pazite sad… 0,001% svog imetka. Za običnog smrtnika, to bi bilo kao da vas sud osudi na zatvor, a vi platite slobodu jednom kutijom pljuga i kafom u lokalnom kafiću.

Matematika je neumoljiva:

36.500 KM za njega je kao 2 KM za nekoga ko prima prosječnu platu u BiH.

Drugim riječima, čovjek je slobodu platio kao što mi platimo kafu s mlijekom – i još mu ostalo sitno.

Ono što je posebno simpatično jest da isti taj Dodik godinama govori kako ne priznaje Sud BiH. I onda – hop! – pojavi se u banci s uplatnicom, kao najbolji i najuredniji klijent pravosuđa. Možda i dobije karticu vjernosti: “Svaka treća kazna – gratis.”

Ovaj slučaj nije samo ilustracija moći novca, nego i savršeni podsjetnik koliko je pravda u BiH fleksibilna – barem kad imate dovoljno nule iza prve cifre na računu. Za 36.500 KM, Milorad Dodik je pokazao da sloboda ne mora biti skupa. Samo morate imati milijarde… i dobar smisao za humor.