Ta priča ima svoju stvarnost u liku i djelu Milorada Dodika , Stevandića, Viškovića i sličnih koji shvataju sve više da stvari ne stoje kako bi trebalo da stoje. Prolazi vrijeme kabadahijsko gdje se vlast održava kroz nametanje straha, a sprovodi je često nepristupačna i nedodirljiva elita, ohola, surova i, iznad svega, nevoljna da čuje bilo kakvu kritiku.

Znate onaj vic kad je Bog dijelio budale pa svakoj državi dodijelio po jednog iz kese u kojim ih je držao? Problem je nastao iznad Balkana gdje mu je kesa pukla!

Ne treba biti potkovan političkim znanjem kako bi se analiziralo stanje u BiH i donijeti zaključak kako se progres ne može pokrenuti u pozitivnom smjeru tako što će vlast praviti nekadašnji kriminalci šverceri, ratni zločinci oličeni u liku Crvenog kombija, Viškovića i sličnih?

Na um mi pada Hasan Kikić i mjegova njegovu misao da su ljudi na ovim prostorima „kmetovi po tradiciji, a kabadahije po željama“,

Sa drugim riječima krivica nije samo u vlasti, već i u nama samima. Problem našeg podnevlja nije u tome što prepoznavajemo kabadahije na vlasti, već što u političkom životu BiH ni na vidiku nema opozicije spremne da se obračuna sa kabadahijama tipa Milorada Dodika na svim društvenim nivoima.

Milorad Dodik je bolestan čovjek sa neizlječivom dijagnozom ” vlastoljublja”. Tu nema pomoći , nijedan lijek ne pomaže osim jezika sile!

Dodikova paranoja ili ludilo je rezultat osjećaja straha da gubi vlast , “ da su svi okrenuli protiv mene”! Njegov revir kretanja je sve uži dok mu lajanje služi da ohrabri svoj vlastiti ego! Zato ćemo čuti i bolesne šizofrene Dodikove izjave kako se “Bošnjaci trebali vratiti pravoslavlju” .

Iza “fasade” se krije ogromni strah koji ne abolira njegovu odgovornost rasističkih i diskriminirajućih izjava! Od koga je – dosta je!