Svečanim mimohodom preko Plivskog mosta i centralnim ulicama grada, obilježena je 30. godišnjica oslobođenja Jajca. U vojno-policijskoj akciji „Maestral“, u septembru 1995. godine, združene snage Hrvatske vojske i HVO-a ušle su u grad, a dan kasnije u njega su ušli i pripadnici 7. korpusa Armije Republike BiH.

Današnjoj svečanosti prisustvovali su najviši hrvatski zvaničnici u Bosni i Hercegovini, dok je centralnu pažnju privukla delegacija Republike Hrvatske predvođena premijerom Andrejem Plenkovićem. Njegov dolazak, međutim, otvara pitanja: šta zapravo radi hrvatska državna politika na obilježavanju događaja u srcu BiH i šta se krije iza tih poruka?

Simbolika prisustva
Hrvatska se želi predstaviti kao nezaobilazan faktor u očuvanju stabilnosti i evropske perspektive Bosne i Hercegovine. No, prisustvo u Jajcu nije samo znak „prijateljske podrške“ – ono je i dio dugoročne strategije Zagreba da potvrdi i učvrsti narativ prema kojem oslobađanje ključnih dijelova BiH 1995. godine ne bi bilo moguće bez HV-a i HVO-a.
Na taj način, Hrvatska u javni prostor ponovo gura priču o sebi kao „spasiteljici BiH“, dok se potiskuje činjenica da su borci Armije RBiH – vojske međunarodno priznate države – također imali ključnu ulogu u operacijama završne faze rata.

Dvostruka lica politike
Istovremeno, Hrvatska na međunarodnom planu nastoji prikazati sebe kao promotora BiH u evropskim integracijama, dok u samoj BiH kroz HDZ BiH i Draganа Čovića djeluje kao zaštitnica „legitimnih prava Hrvata“. Plenkovićev dolazak u Jajce time nosi jasnu poruku domaćem biračkom tijelu: Zagreb je tu, Zagreb brine, a hrvatska politika u BiH ima snažnu podršku iz matične države.

No, ono što se prešućuje jeste presuda Haškog tribunala u predmetu „Prlić i ostali“, koja je potvrdila postojanje udruženog zločinačkog poduhvata u kojem je i sama Hrvatska bila umiješana. Upravo zato insistiranje na slavljenju „Maestrala“ bez spominjanja tih činjenica djeluje kao pokušaj prekrivanja tamne strane vlastite uloge.

Dvije komemoracije – dvije istine
Posebno je indikativno što će Dan oslobođenja Jajca sutra obilježiti i udruženja Armije RBiH, u zasebnom programu. To jasno pokazuje da ni 30 godina nakon rata ne postoji jedinstveno sjećanje na zajedničke vojne akcije. Hrvatska delegacija u Jajcu gradi svoju verziju istorije, dok preživjeli i veterani ARBiH nastoje sačuvati sjećanje na borbu za suverenitet Republike BiH.
Taj raskol u interpretacijama nije samo pitanje prošlosti – on je odraz današnjih političkih odnosa, u kojima svaka strana istoriju koristi kao sredstvo političkog legitimiteta.

Plenković u Jajcu nije došao samo na komemoraciju. Došao je da potvrdi političku i simboličku prisutnost Hrvatske u Bosni i Hercegovini. Iza svečanog mimohoda krije se nastavak borbe za kontrolu narativa o ratu: da li je BiH oslobođena zahvaljujući sebi i svojoj Armiji, ili zahvaljujući susjedu koji je, prema presudama međunarodnih sudova, istovremeno bio i agresor?

Na to pitanje danas nema jedinstvenog odgovora. Ali upravo zato se mora postaviti – jer bez suočavanja s kompletnom istinom, i Jajce i cijela BiH ostaju taoci tuđih interpretacija i tuđih interesa.

Plenković je dobrodošao u BiH onda kad prihvati presude UZPa u BiH i činjenicu da je Republika Hrvatska imala teritorijalne pretenzije na teritoriju Republike BiH za što postoje brojne presude, historijski dokumenti i živi svjedoci hrvatskog narativa iz 90-ih!