Početak školske godine uvijek je poseban trenutak. Posebno za one koji prvi put sjedaju u školske klupe. Djeca koja kreću u 1. razred donose sa sobom radoznalost, uzbuđenje, ali i malu dozu straha. Upravo zato roditelji i učitelji imaju zadatak da škola ne bude doživljena kao prijetnja, nego kao mjesto otkrivanja, igre i učenja.

Psihološka priprema

Prvi razred nije samo korak u obrazovanju, nego i velika promjena u emocionalnom i socijalnom razvoju djeteta. Djeca trebaju osjećaj sigurnosti. da znaju da ih učiteljica čeka s osmijehom, da će imati prijatelje i da su greške sastavni dio učenja. Umjesto rečenica poput „u školi će ti biti teško“ ili „sad prestaje igra“, djetetu treba poručiti: „u školi ćeš otkrivati nove priče, naučiti slova i brojeve, upoznati prijatelje i postajati sve samostalniji.“

Prihvatanje različitosti

Škola je od prvog dana i prostor inkluzije. Djeca trebaju naučiti da među njima ima onih koji uče sporije, koji slabije čuju, teže pišu ili trebaju dodatnu podršku. Umjesto da to bude povod za zadirkivanje, učitelji i roditelji trebaju naglašavati vrijednost različitosti. Dijete koje pomogne drugom ne gubi ništa, nego dobija najvažniju školsku ocjenu, onu najljepšu iz dobrote.

Vršnjačka prijateljstva i sigurnost

Prvi razred je i vrijeme kada se stvaraju prva prijateljstva. Djeca treba da uče da se drug s drugom dijeli olovka, osmijeh i igra, jer se samo tako gradi povjerenje i osjećaj pripadnosti. Učitelji i roditelji trebaju naglašavati da u razredu nema mjesta za ismijavanje, zadirkivanje ili isključivanje. Svako dijete zaslužuje da se osjeća prihvaćeno i sigurno, jer škola je zajednica u kojoj se raste zajedno. Ako djecu naučimo da gledaju jedni druge s poštovanjem, prijateljstvo postaje najljepša školska lekcija, a razred mjesto gdje nasilje nema prostora.

Školske obaveze i razvoj navika

Prvi razred donosi i prve obaveze: domaće zadatke, čitanje, pisanje. Važno je da se od početka razvija navika redovnog rada: kratko, ali svakodnevno. Djeca trebaju naučiti da imaju svoje radno mjesto, da knjige i sveske slože uredno i da nauče da obaveze ne čekaju zadnji trenutak. To nisu samo školske vještine, nego životne navike.

Uloga roditelja

Roditelji imaju presudnu ulogu u tome kako će dijete doživjeti školu. Potrebno je pokazati interesovanje za ono što dijete uči, pomagati mu kada naiđe na poteškoće, ali i pustiti ga da samo pokuša. Pohvala i strpljenje vrijede više od kritike. Roditelji trebaju biti saveznik, a ne kontrolor. Najljepši dar koji roditelj može dati djetetu na pragu škole jeste poruka: „ Vjerujem u tebe.“

Polazak u školu nije samo ulazak u učionicu, nego ulazak u novi svijet. Neka to bude svijet u kojem će djeca naučiti da znanje nije teret nego krila, a da je drugarstvo važnije od svake petice.

Škola je velika knjiga života: učitelj otvara prvu stranicu, ali dijete samo ispisuje svoju priču.