Nekad su roditelji govorili: „Pusti dijete, nek’ se isprlja, nek’ se penje, nek’ padne tako se uči život.” Danas sve češće čujem: „Pusti ga, gleda crtiće, mirno je.”

I tu negdje, između tišine sobe i svjetlosti ekrana, izgubili smo zvuk djetinjstva. Onaj žamor, smijeh, galamu, ponekad i plač, sve ono što je život u pokretu, a ne u pikselima.

Djeca danas ne traže puno. Traže pogled, pažnju, zajednički trenutak koji nije prekinut vibracijom telefona. A mi, odrasli, često nismo ni svjesni koliko nas ti isti ekrani udaljavaju od onih za koje mislimo da sve radimo.

Zato, prije nego što prigovorimo djetetu što je “stalno na telefonu”, možda bismo trebali pogledati, koga ono oponaša? Ekrani nisu neprijatelji, ali nisu ni dadilje.

Oni mogu biti most prema znanju, ali i zid prema bliskosti. Sve zavisi od toga ko postavlja pravila i kako.
Zato, umjesto zabrana i kazni, pokušajmo nešto drugo, a to je sporazum, odnosno dogovor.

Porodični sporazum o ekranima
Ne mora biti papir i potpis, dovoljno je razgovor. Otvoren, bez prijekora i ucjena.
Pitaj dijete:
– Koliko ti treba vremena za igricu ili video?
– Šta najviše voliš gledati?
– Kako se osjećaš kad završiš s ekranom?
Onda poslušaj. Ne prekidaj, ne objašnjavaj, samo slušaj.

Zatim objasni i ti:
– Zašto brineš.
– Zašto želiš da se više igrate, da ručate zajedno, da pričate.

To je trenutak kad se pravila pretvaraju u odnos. Dogovorite vrijeme kad su ekrani dopušteni, ali i trenutke kad su svi isključeni, i roditelji i djeca.
Zamisli samo večeru bez telefona, ili nedjeljno jutro uz palačinke i razgovor.
Možda zvuči staromodno, ali to su trenuci koji stvaraju uspomene, ne notifikacije. Djeca ne pamte šta smo im branili, već kako su se s nama osjećala. Zato, neka ovaj „sporazum” ne bude lista zabrana, već podsjetnik na ljubav, jer svako dijete koje zna da je viđeno, saslušano i voljeno, ali i zna i kada treba samo odložiti telefon.

Pitanja za roditelje:

1. Koliko puta dnevno pogledam u ekran, a koliko u lice svog djeteta?
2. Da li dijete zna da je važnije od svake poruke koju primim?
3. Jesam li mu pokazao/la da se život ne dešava na ekranu, već komunikacijom između ljudi?

„Dijete koje ima tvoju pažnju neće tražiti ekran da je pronađe.” (autor nepoznat)

Naslovna slika izrađena uz pomoć AI