Poslije uspona iz pravca Poljica, uz put prema Treštenici, na lijepom proplanku pod imenom Svatovac, nalazilo se staro Dovište. Sa dovišta Svatovac odvaja se put brdskim vrhovima koji vodi do Mramora (tu se nalazi stećak-mramor, po kojem je i cijelo brdo dobilo ime), a zatim strma pješačka staza, kroz šumu, vodi do Orahovice i završava u blizini lokacije na kojoj se nalazi svatovsko greblje. Postoje saznanja da se na ovom dovištu Svatovac nalazio u stara vremena podignut i mihrab što govori o njegovoj važnosti.

Dovište na Svatovcu se vezuje za stećak na Mramoru (često se spomene i kao Djevojački kamen) sa kojeg staza vodi prema dolini Turije i mjestu Orahovica gdje se nalazi lokalitet svatovsko greblje, u blizini ušća rijeke Strojne. Sasvim je izvjesno da i ovaj lokalitet datira iz razdoblja srednjega vijeka ili perioda fetha.

Krajem jula 2017. godine posjetio sam lokalitet svatovskog greblja u Orahovici.  Prilikom terenskog istraživanja identifikovao sam nekoliko nišana. Prema kazivanju u prošla vremena bilo ih je više. Nišani se nalaze u jednom šipražju te je sam pristup bio otežan. Ali naš domaćin Hajro se potrudio da ostvarimo pristup. Svatovsko greblje se nalazi na sredini orahovičkog polja, pored Begića potoka, nizvodno od ušća Strojne u Turiju.

Vlajko Palavestra nastanak Svatovskih grebalja vezuje za stare paleobalkanske običaje čija usmena predanja čuvaju uspomene na nekadašnju običajnu praksu svatovskih povorki i sukobljavanja svatova, a sa druge strane za usmena predanja izazvana postojanjem neobičnih starih nadgrobnih spomenika kojima među živima nema svjedoka. Nasuprot tome, prema Amri Hadžimuhamedović, naziv Svatovsko greblje se vezuje za snažnu ulogu mevlevija u širenju islama u Osmanskom carstvu. Najstarije tekije u Bosni su mevlevijske, a prisutnost mevlevijskog tarikata širila se ispred osmanske vojske. Dan polaganja u grob tijela Dželaludina Rumija, hazreti Mevlane, obilježava se 17. decembra kao nevjestina noć, kao noć radosti, Šebi Arus. Groblja šehida, u toj tradiciji, označavaju se kao groblja slavljenika-svatovska groblja. U tom nazivu sadržan je odnos prema smrti.

Čini se da je Amra Hadžimuhamedović, u svojim razmišljanjima, na tragu historijskih činjenica. Naime, prilikom rada na terenu na lokaciji Svatovskog greblja u Orahovici pronašao sam ukupno četiri nišana. Ne isključujem mogućnost da ih u zemlji i okolnom šipražju ima još. Također, uzglavni nišani su lijepo obrađeni sa turbanom u gužve. Ali, pored njih se ističe posebno jedan uzglavni nišan čija je kapa identična kapama derviša mevlevijskog reda!. Nišani su i pored prohujalih stoljeća zadržali posebnu bjelinu kamena, a i detaljan uvid nameće zaključak da su ovo nišani iz doba fetha odnosno iz vremena osmanskog osvajanja Bosne. Tome u prilog ide i sljedeća činjenica.

Naime, 20. jula 2017. godine, sa posjetio sam novoizgrađeno turbe u mjestu Tulovići, ispod Tulovićke Gradine i nadomak rječice Draganje. Nišani su lijepi i impozantni; raspon između nišana iznosi preko sedam metara. Lokalna predaja govori da je tu mezar šehida paše Misirlije koji je tu poginuo prilikom osvajanja tvrdog Tulovgrada koji je tada bio srednjevjekovna utvrda. Analizom nišana u turbetu te komparirajući ih sa nišanima iz Svatovskog greblja možemo, bez dilema, utvrditi da se radi o istoj majstorsko-klesarskoj radionici, vrsta kamena je ista kao i oblik nišana kakvi postoje u Svatovskom greblju. Stoga, prilikom osmanskog osvajanja ove regije, slamajući otpor i osvajajući Tulovgrad, u teškim bitkama je poginuo paša Misirlija. Na mjestu pogibije podignuti su nišani. Prethodnice osmanske vojske, tada, nastavljaju da se probijaju kanjonom Strojne i u Orahovičkom polju se sudaraju sa odbrambenom vojskom. Teška se bitka povela. Osmanlije odnose pobjedu ali i tu padaju šehidi i istaknuti ratnici među kojima su bili i derviši mevlevije. Podižu se i tu bijeli nišani; u očima autohtonog stanovništva bili su krajnje neobični. Nadalje, osmanska vojska, vjerski obredi, mevlevijska bijela nošnja, njihov zikr, ali i oružje djeluju tako nestvarno za stanovništvo. Osmanlije poginulim svojim vojnicima/šehidima pridaju poseban značaj, to primjećuje stanovništvo. Ali imena poginulih, njihov identitet ili porijeklo, ostaje nepoznanica. U procesu prihvatanja islama koji je uslijedio nastaje predaja o svatovskom greblju. Cijeli lokalitet dobija ime Svatovac. A srednjevjekovne molitve koje su održavane kod Mramora (stećka) nastavljaju da se održavaju pod imenom dove ali sada sublimirajući i šehitluk svatovskog greblja. Na taj način se ostvario taj misteriozni slavensko-bogumilsko-islamski sinkretizam.

Također u radu na terenu, u Poljicu, saznao sam jednu dovu/molitvu koja se izgovarala prilikom sječenja noktiju, a koja se tako suštinski, misaono a i jezički naslanja na srednjevjekovne bogomilske tradicije. Molitva glasi:„

Eli fidok,

Nebo vidok

Zemlja svidok,

Kelime i šehadet,

Puhni vjetriću nosi gdje znaš,

A kad zatrebadnu

Donesi odakle znaš“

(BIBLIOGRAFIJA:

Više ljudi mi je potvrdilo da su se upravo tu održavale dove, a među njima i Muhamed-ef. Aganović koji im je lično i prisustvovao, op. aut.

Pomoć u identifikaciji lokacije pružili su mi Jusuf Begić sin Nurage (1935. godište) i Hajro Memić (1957. godište), op. aut.

Vidjeti: Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, Odluka o proglašenju nacionalnog spomenika za prirodno i historijsko područje-nekropole sa stećcima, nišanima, obeliskom i ostacima crkve sv. Roka u Bakićima Donjima, u selu Bakići Donji, općina Olovo, objavljeno u Službenom glasniku BiH, broj 55/09. Uputno je vidjeti i: Mirnes Hasanspahić, Nišani i stara mezarja na olovskom području, Glasnik Rijaseta islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Rijaset islamske zajednice u BiH, broj 5-6., Sarajevo 2016., 409-432. Sačuvana je i narodna junačka pjesma pod naslovom: Svatovsko groblje na Koritama, vidjeti: Alija Isaković (odabrao i priredio), Biserje, Izbor iz muslimanske književnosti, Svarnost, Zagreb 1972., 126-134.

Postoje predaje da su Osmanlije prekinuli dovod vode Tulovgradu i na taj način su osvojili utvrdu. Poznato je da su Osmanlije prilikom osvajanja i u toku same borbe vodili i vojnike koji su bili defterdžije/zapisivali su najvažije detalje bitke, te su navodili i imena vojnika koji su se naročito istakli u borbama, op. aut.

Predanje o molitvi prilikom sječenja noktiju; koja se jezički naslanja na ikavicu koja se kod nas u prošlosti i govorila, zabilježio sam u neka druga posebno sretna vremena, u julu 2017. godine, u Priluku, od. F. G. S. op. aut.

U gradskom području Živinica, u brdskom sistemu u blizini mjesta Džebari, također postoji brdo koje se naziva Djevojka. Brdo je bogato stećcima a jedan stećak se posebno izdvaja koji se i naziva Djevojka. Predanje koje sam zabilježio govori o svatovima i okamenjenoj Djevojci…

/tekst&foto – dr. sc. Suadin  Strašević/