Pripadam generaciji koja je na svoja putovanja, sa sobom, imala poneku knjigu. Putovali smo, dakle, sa knjigama. Razmišljao sam koju knjigu da ponesem?Pa se, eto tako, negdje duboko u meni, otvorilo bezbroj dilema, nedoumica i prisjećanja na neke upečatljive naslove koje sam svojevremeno rado čitao.

Pomislio sam, samo na trenutak, da ponesem i neka svoja djela na kojima dugo radim, ali odustao sam od toga.Ta djela u nastajanju svakako putuju sa mnom. Uvijek.

Treba, mislim, čitati puno da bi se pisalo malo… Slično je i sa govorom; najmudriji i najučeniji ljudi koje sam susretao u životu govorili su “malo”,  a ostavljali neizbrisivi trag.

Zapravo, tamo gdje dominira “ja” obično je to praćeno i dugim monolozima i skromnim znanjem. Divno je o tome pisao T. Man, koji je u jednom trenutku neke razignacije napisao : …Kod koga je dominantno “Ja”,  odnosno: “…Ko misli samo na sebe ne misli ni na šta, ama baš ni na šta”- bio je izričit i jasan njemački nobelovac. Zahvaljujući, između ostalog i njemu, Njemačka je i postala ono što danas jeste…

Poznato je da je Tomas Man imao težak život. Morao je i bježati iz Njemačke spašavajući goli život.

U periodima mraka i tame, njegove knjige bile su zabranjene i završavale su na lomačama u teškim i sumornim njemačkim noćima.

Njegove knjige, kao i Remarkove, bile su putokaz za spas i prosperitetnu budućnost njemačke nacije koju poznajemo danas…

Postoje dakle ljudi koji u svojim “traganjima” putuju po toj, pomalo zaboravljenoj, nazovimo je “Gutenbergovoj galaksiji”…

Pomalo je oblačno u Neumu, meni to trenutno i prija. Ljudi su već na plaži. Sretoh poznanike iz Busovače i Tuzle, to me obradovalo, uvijek je lijepo sresti drage ljude.

Uočavam da je rijedak prizor vidjeti nekoga sa knjigom u rukama, ali ima primjera.

Sinoć u šetnji, a ostao sam do kasno, vidio sam uličnu prodavačicu knjiga, zastao sam i vidio da dominiraju naslovi iz beletristike…

Ja sam se pak odlučio da u Neum ponesem putopis neponovljivog danca Knuda Holmboea. Vraćam se ponovo njemu i otkrivam tako neke pojedinosti, koje su mi, ne znam kako, ali promakle u ranijem čitanju. Zapravo, istinska ljepota čitanja i jeste u razotkrivanju…; tako je uostalom i sa putovanjima…

/dr.sc.Suadin Strašević/