Godinama, ma ne godinama, desetljećima slušam i gledam posredstvom sredstava informiranja kako su u Bosni i Hercegovini, naročito u post ratnom razdoblju. pa tako i u Tuzli u kojoj više od pet decenija živim su svi građani podjednako zastupljeni u svim sferama života, kako u nacionalnom, tako političkom, vjerskom, (ne)fizičkoj onesposobljenosti i svakodnevnom životu, što u bezbroj primjera mogu opovrgnuti. Jedan od primjera je gradska četvrt Tuzle Šićki Brod, odnosno individualno naselje u neposrednoj blizini TE Tuzla koje je prepušteno (ne)brizi lokalnih vlasti i šire društvene zajednice tijekom svih godišnjih doba.
Evo, tek je nastupila 2026 godina, točnije, 04.siječnja 2026 godine nas zatrpao snijeg, iznenađujuće kao i svih prethodnih a da nitko o ovom naselju od nadležnih gradskih službi, to jest JP Komunalac Tuzla nije našao za shodno povesti brigu o građanima ovog naselja u održavanju snijegom zatrpanih ulica, trotoara i prilaza objektima. Čak ne smatraju obvezom održavati ni put do Osnovne Škole u Šićkom Brodu, a o sporednim ulicama, prilazima, trotoarima i zelenim površinama da ne pričamo, dok u užem jezgru grada Tuzla su obvezni to raditi u svim prilikama.
Što smo onda mi nego građani, ne drugog, nego trećeg reda, ogorčeno konstatiraju mještani spomenutog naselja.
No, nije samo to, idemo dalje: Gradske vlasti Tuzle i ne vladine organizacije (NVO) poput Civilne zaštite Tuzla (CZTZ), Crvenog križa Tuzla (CKTZ) i Gradske službe spašavanja Tuzla (GSS TZ) kontinuirano ne vode brigu o fizički nesposobnim i starim osobama ovog naselja tijekom vremenskih nepogoda koji nisu u mogućnosti sami sebi stvoriti koliko toliko normalne uvjete za život, odnosno prilaz objektima u kojoj žive kako bi mogli prići u hitnim slučajevima kola Hitne pomoći, vatrogasna kola i sl, mada su upravo zbog tih slučajeva i osnovane, i, primaju naknadu za to. A, zamislite ovo: Bosna i Hercegovina je potpisnica Međunarodne konvencije o pravima „Osoba sa invaliditetom“.
Zaključujući izloženome, svi gore navedeni se pridržavaju dobro poznate stare narodne izreke: „Ne crkni magarče dok trava ne naraste“:
Ili pak: Dobar čovjek – magarcu brat!
Anto Šimić Čiko
