Umišljaj ili pogrešno viđenje realnosti oko osobe može biti posljedica stresa, umora, privatnih ili profesionalnih problema, loše trave ili prljavog kokaina.
Piše: Rasim Belko @rasimbelko
Spektakularne najave koje nam je kroz stranačko – medijsku mašineriju odaslao šef diplomatije i predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković o otkrivanju agentura BIA i ko zna kakvim špijunima i špijunažama ispuhale su danas nakon što nam je Konaković ispričao šta vidi, šta pretpostavlja, umišlja, zamišlja…Na kraju je priznao da nije uključivao OSA-u, a time je otvorio sumnje da posjeduje neke paraobavještajne službe njemu odane!
Umišljaj ili pogrešno viđenje realnosti oko osobe može biti posljedica stresa, umora, privatnih ili profesionalnih problema, loše trave ili prljavog kokaina.
Nisam psiholog niti stručnjak za otkrivanje razloga zašto se Konaković upustio u izvođenje današnjeg performansa, ali evo da pretpostavim da je umoran od obimnog posla u diplomatiji i pod utjecajem stresa zbog loših stranačkih rezultata na lokalnim izborima, te sve ozbiljnijih unutarstranačkih problema, popustio i usudio se žrtvovati kroz performans da bi skrenuo pažnju s pravih pitanja.
U suštini, Konaković nam danas nije rekao ništa što poluinformisana osoba nije znala.
Ipak, ono što nismo znali, a nije baš lako naslutiti razloge tome je činjenica da se šef diplomatije, lider stranke koja čini okosnicu vlasti boji bivšeg premijera Fadila Novalića koji je u zatvoru.
Posmatramo li tako, Konakovićev performans konferencije u pokušaju može se ispostaviti i kao njegovo ispovjedanje strahova, jer psiholozi kažu da je teret strahova daleko manji kada se kaže. Zašto je te strahove Konaković obznanio javno, a ne nekom privatno, valjda on zna.
Jer, u jednom trenutku jasno se čulo da Konaković kaže: “Novalić ne može biti lider Bošnjaka. Ne može biti novi Husein kapetan Gradašćević”. Što je ovo u svojim viđenjima uvidio, da ne kažem umislio, teško je razjasniti, ali strahovi su ionako iracionalna stvar.
Konakovića mnogi vide kao dobrog govornika, jer ga većina zapravo ne sluša. Ali, ako ga pažljivo slušate, ili ono što govori poslušate više puta, onda će vam biti mnogo jasnija tvrdnja da on govori nesuvislo iznoseći špekulacije, viđenja i umišljaje i nudeći ih kao činjenice.
“Isti su kao Dodik, napadaju Ustavni sud, OHR i Sud BiH”, veli Konaković dodajući kako je nekada mislio da je to laicizam a sada eto umišlja da je to izdaja u sinergiji sa BIA pravcima djelovanja.
To je onaj Konaković koji u Sarajevu smije reći svašta, a kad mu Dodik opsuje genocid, šuti, očito nesiguran je li to umislio ili stvarno čuo. Zato Konaković i priča kako je protivljenje izboru Marina Vukoje napad na Ustavni sud, jer niko nije sporio potrebu da se izabere sudija, ali svi su sporili Trojkinu namjeru da izabere Čovićevog sudiju bez iskustva, umjesto stranački neobojenog sudije sa iskustvom.
A onda sam nabroji tri ozbiljne greške prvog čovjeka OHR-a, pa optuži da ga se u sadejstvu s Dodikom izdajnički ruši. Na te tri, svako ko ozbiljnije prati rad Schmidta nabrojao bi još pet. Ali su i te tri sasvim dovoljne da ozbiljan i obrazovan insan shvati da Schmidt ne radi po mandatu nego po diktatu. Nesumnjivo, po diktatu istog šefa po kojem sve više djeluje i sam Konaković.
Ali, Konakovićeva priča o Novalićevoj presudi, napadima na Sud BiH djelovala je kao posebno traumatično izbacivanje strahova i stresa. Jer, na početku nam Konaković kaže kako je Sud najvažnija pravosudna instanca, kako je treba zaštititi od Dodika i umišljenih agentura u političkom životu Bošnjaka, a na kraju, valjda već zaboravljajući šta je rekao poruči: “Pravosuđe je rak rana našeg društva”.
Pogubio je dakle Konaković niti, pa dok govori o presudi Novalić pravosuđe je najvažnije, a kada krene priča o kartelu, korupciji iz NiP-a onda je rak rana.
I vrijeme je da mu neko od savjetnika sugeriše kako je potpuna budalaština da se presude ne komentarišu. Jer sloboda govora je zajamčeno ljudsko pravo, a ne postoji zakonsko pravilo da se presude ne komentarišu. To što ih Dino ne želi komentarisati kada mu pašu, dok istovremeno napada tužioce kada diraju njegove, je nešto iz segmenta umišljaja i priviđanja.
To što Konaković ne želi komentarisati presudu recimo komandatu bužimskih Gazija Safetu Džidži Isakoviću, koji je s 19 godina branio domovinu, dao dva brata i u zatvor otišao ostavivši petero djece je njegov izbor, slobodan ili ne, njegova stvar. To što ne želi reći da je Fikret Muslimović dio optužnice u slučaju Dobrovoljačka, a nije spomenuo da je pravno okončana u Hagu. Radije mašta, jer zvuči egzotično kada ustvrdi da je Muslimović KOS, a da je savjetovao Izetbegovića.
Ali mi ćemo komentarisati, jer nemamo obraza pustiti da nam u miru porobljavaju one koji su nas u ratu odbranili ili da presuđuju ljude za nešto za šta ih nisu ni optužili.
Možda će Konaković kada nastavimo komentarisati uključiti OSA-u, kao što je danas kako reče nije uključio, ali i tada ćemo komentarisati i pitati ko je on da isključuje/uključuje OSA-u, odakle mu pravo i nadležnost da dobija dokaze iz različitih slučajeva, otkud on zna šta djeca koja dojavljuju bombe pišu jedni drugima…
Ili on to sve ipak umišlja, jer malo šta kaonkretno saopštava čak i kada spektakularno najavljuje konferencije za medije.
A umišljaji i priviđanja su teško duševno stanje čovjeka, a psiholozi kažu da se prvo moraju otkloniti uzroci, pa tek rješavati posljedice.
Recimo meni se nekada desi da gledajući TV vidim ko je ponizno odan stratšekim pravcima Plenkovića i Čovića, Dodika i Vučića, ali pshoholg kaže da mi on ne može pomoći, već da se uzroci otklanjaju na izborima.
Ko će dočekati 2026. godinu.
