Egipatski predsjednik Abdel Fattah al-Sisi ove sedmice je posjetio turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Nekada dva zakleta neprijatelja odlučili su zakopati ratne sjekire. Dogovor dvije regionalne sile priželjkuju mnogi i izvan granica te dvije države, dok mnoge brine da se njihovom saradnjom ne poremeti ravnoteža snaga u Africi i na Bliskom istoku.

Nakon deset godina na vlasti, al-Sisi je posjetio Tursku i Erdogana. Saradnja Erdogana i al-Sisija bila je teško zamisliva. Počelo je sklanjanjem Muslimanskog bratstva sa vlasti u Kairu, a nastavilo na mnogim pitanjima. S druge strane, historija odnosa Turske i Egipta puna je i suprotnih primjera.

Međutim, ono što se dešava danas i što će se dešavati u narednom periodu, u dijelovima svijeta u kojima ove dvije države imaju interese, historijske događaje potiskuje u drugi plan. Vjerovatno ni jedna strana nije se odrekla svoje politike, ali se to ignoriše i pokušava se raditi na stvarima oko kojih se slažu, izbjegavajući sukob gdje je to moguće. Turska je u normalizaciju odnosa krenula i sa Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, koje, baš kao i Egipat, Muslimansko bratstvo drže za terorističku organizaciju.

Koliko je to važno, odnosno koliki je potencijal za saradnju ove dvije države sa dobrim vezama u Washingtonu, Pekingu i Moskvi, navedimo samo jedan primjer: U ovoj godini dvije države zajedno će dobiti 2,3 miliona novih stanovnika, a kako predsjednički mandat u dvije države traje približno isto, onda se da zaključiti da će u jednom mandatu Erdogana i al-Sisija u dvije države na svijet doći oko dvanaest miliona ljudi. Ali, pitanje prirodnog gasa i nafte je još važnije.

Ruka saradnje

„Moja posjeta Turskoj otvara put za novu fazu u ekonomskim i trgovinskim odnosima“, rekao je al-Sisi na zajedničkoj konferenciji za novinare s Erdoganom u Ankari. „Svjedoci smo povećanja komunikacije između dvije nacije posljednjih godina“, dodao je. „Moja prva posjeta ovoj prijateljskoj zemlji pokazatelj je da će se odnosi između dvije zemlje dalje razvijati“, rekao je nakon gotovo tri sata razgovora između lidera i delegacija.

„Unaprjeđujemo naše odnose još više uz uzvratnu posjetu mog dragog brata“, rekao je Erdogan, misleći na sastanak sa al-Sisijem polovinom februara ove godine u Egiptu. Na sastanku u Kairu obećali su „novu fazu u odnosima“, diplomatsku saradnju na Bliskom istoku te povećanje trgovine na „petnaest milijardi dolara godišnje u roku nekoliko godina“ sa sadašnjih deset.

To je bila kulminacija približavanja, jer je još 2021. godine turska delegacija posjetila Egipat. U julu prošle godine imenovani su ambasadori u Kairu i Ankari, a Erdogan i al-Sisi rukovali su se u novembru 2022. godine u Kataru na Mundijalu u fudbalu. Uslijedili su sastanci na samitu G20.

Od Sirije, preko Libije, do Afričkog roga

Tokom posjete Egiptu Erdogan je izjavio da je „na vrhu našeg dnevnog reda“ Palestina i da je „prioritet“ da se uspostavi primirje. Erdogan je osudio Benjamina Netanyahua za „okupaciju, uništavanje i masakre“ i rekao da je Turska „spremna da radi sa Egiptom na oporavku i obnovi Gaze u srednjoročnom periodu“. Al-Sisi, koji nije sklon velikim izjavama i najavama, kritikovao je tada Izrael zbog prepreka koje postavljaju da bi humanitarna pomoć brzo ušla u Pojas Gaze.

Egipat i Turska dijele stav o „nephodnosti postizanja primirja u Gazi i okončanju izraelske agresije na Zapadnoj obali“, rekao je al-Sisi u Ankari. Po pitanju Palestine dvije države imaju zavezane ruke, što dokazuju protekle decenije i period od sastanka u Kairu.

Međutim, postoje mjesta gdje mogu uraditi mnogo i to su, uz ekonomske teme, najvažnije teme ovosedmičnog sastanka. Tako je al-Sisi pohvalio nastojanje Turske da popravi odnose sa Sirijom „s ciljem postizanja političkog rješenja i ublažavanja patnje sirijskog naroda u skladu sa rezolucijama Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija“. Iako Egipat nije direktno uključen u rat u Siriji, zvaničnom Kairu je bliža vlast sekularnog Bashara al-Assada od pobunjeničkih grupa, od kojih neke imaju veze sa Muslimanskim bratstvom. Naime, zvanična Ankara u zadnje vrijeme pokušava da pronađe zajednički jezik sa Damaskom, koji kao uslov traži povlačenje turske vojske iz Sirije.

Saradnja Turske i Egipta potrebna je Libiji. Dok Turska podržava međunarodno priznatu vladu, Egipat podržava pobunjenike Khalife Haftara. Dva predsjednika su u Ankari potpisala deklaraciju kojom su potvrdili posvećenost povećanju koordinacije u nekoliko regionalno važnih pitanja, poput Gaze, Libije i Afričkog roga. O Gazi Egipat i Turska su na gotovo istim pozicijama, ali ne u Libiji, Somaliji, Etiopiji ili Sudanu. Deklaracija ne znači da će problemi biti riješeni, ali razgovori dva predsjednika otvaraju mogućnosti o kojima će dvije strane razgovarati u narednom periodu.

Novi Bliski istok

Iako navedeno zvuči kao najvažniji dio razgovora, to vjerovatno nije slučaj. Dvije države posljednjih godina pokušavaju iskoristiti priliku koja bi mogla promijeniti Bliski istok. Radi se o energiji, odnosno želji obje države da se pretvore u sile u toj oblasti, iako imaju malo resursa te vrste. „Želimo da unaprijedimo našu energetsku saradnju sa Egiptom, posebno u oblasti prirodnog gasa i nuklearne energije“, rekao je Erdogan.

Njihov geografski položaj, kao i politička i vojna snaga, u ovom planu je glavni faktor. Obje države žele biti energetsko čvorište, odnosno povezati azijske i afričke izvoznike prirodnog gasa i Evropu, kopnom i preko Mediterana. Ovo velika geopolitička igra, koja traje decenijama, razlog je ovakvih odnosa Turske i Egipta proteklih godina i možda onih koji slijede.

Egipat je sebe profilisao u silu koja svoj i izraelski gas prodaje u Jordan i Evropu, a to isto želi spajanjem sa Kiprom i Grčkom, što u ranijim varijantama zaobilazi Tursku. Ankara to radi duže, razvijajući projekte koji će ruski i azerbejdžanski gas i naftu dovesti do Evrope. U perspektivi Turska bi mogla biti tranzitna država i za energente iz Iraka, Irana, Sirije ili Katara. Neki tvrde da je rat u Siriji počeo upravo iz ovih razloga. Rat u Libiji bi onda bio dio te slagalice, a i danas traje borba ko će libijske energente prodavati i na koji način. Dogovor libijske i turske vlade da na moru uspostave granicu, onemogućavajući istu između Turske i Kipra, dio je iste priče.

Ukoliko bi se Turska i Egipat dogovorili o ovim pitanjima, onda bi Bliski istok poprimio drugačije konture. U Ankari je potpisano sedamnaest sporazuma o saradnji. Akcenat je stavljen na ekonomiju. Turska je, prema podacima egipatske centralne banke, peti najveći trgovinski partner Egipta. Prije nekoliko mjeseci Turska je odlučila prodati bespilotne letjelice Egiptu i druge tehnologije, prema riječima turskog ministra vanjskih poslova Hakana Fidana.

Pružanje ruke saradnje gotovo svima govori da Ankara ima plan da se ponovo nametne kao faktor koji povezuje sve u regiji i šire. Za kratko vrijeme Turska je „ispeglala“ nesuglasice sa Finskom, Švedskom i Sjedinjenim Američkim Državama oko prijema skandinavskih država u NATO, popravljala je odnose sa Irakom, Grčkom, arapskim monarhijama u Zaljevu, Rusijom i Ukrajinom i na koncu to pokušava sa Sirijom. Takav razvoj događaja daje optimizam Ankari i Kairu da je to moguće i u njihovom slučaju. Ako se to desi i počne realizacija važnih zajedničkih projekata na polju energije, onda će Bliski istok i veliki dio Afrike dobiti novu dinamiku odnosa.

Piše: Armin Sijamić/Patria