Ali za većinu sastavljenu od SDP-a, HDZ-a, NiP-a i NES-a (uz NS koja je danas polovično podigla ruku za dnevni red) to izgleda nije ništa spektakularno, jer kriminal je, po svemu sudeći, zabranjeno spominjati ako je “naš”.

Piše: Rasim Belko

Nema Murphya, nema USAID-a, nema ni tužilaca s medijskim PR-planom, pa o aferi spengavanje nema ni promila one halabuke kojom su nas mediji donedavno davili. Nije ni čudo, oni isti mediji koji su u aferi respiratori bili i tužioci i sudije, sada su pretvoreni u dresirane PR-mašine vlasti.

Tako jedna od najvećih afera posljednje decenije prolazi uz škrto izvještavanje, i to uglavnom u korist onih o kojima bi se normalno trebalo pisati u crnoj hronici, a ne u dnevnopolitičkim rubrikama.

Danas ti “nezavisni, najuticajniji, najčitaniji, naj-ovo-naj-ono” mediji površno prate aferu koja bi, po svemu sudeći, mogla nadmašiti respiratore, pod uvjetom da pravosudno-policijski aparat radi po zakonu, a ne po telefonskoj tarifi.

Pošto su vlasti u FBiH uspješno integrirale (da ne kažemo kooptirale) medijsku scenu nekada ovisnu o USAID-u, jedini problem im je nekolicina medija koje sada targetiraju svim raspoloživim metodama, od etiketa do medijskih hajki, samo zato što objavljuju istinu i, eto bezobrazluka, otkrivaju afere.

Tako se na današnjoj vanrednoj sjednici Predstavničkog doma, koja je nominalno trebala raspravljati o spengavanju, najviše pričalo o tome kako su novinari došli do dokumenata i dokaza, a najmanje o činjenici da je pred Vrhovnim sudom FBiH već održano ročište i određene mjere zabrane šefici kabineta premijera Nermina Nikšića Arijani Huseinović Ajanović, v. d. direktora FUP-a Vahidinu Munjiću, inspektoru Muhamedu Ohranoviću i direktoru Policijske akademije Ervinu Mušinoviću.

Ali za većinu sastavljenu od SDP-a, HDZ-a, NiP-a i NES-a (uz NS koja je danas polovično podigla ruku za dnevni red) to izgleda nije ništa spektakularno, jer kriminal je, po svemu sudeći, zabranjeno spominjati ako je “naš”.

Podsjetimo, prije nego je Fadil Novalić dobio pravosnažnu presudu u slučaju respiratori, sudilo mu se na svakoj sjednici oba doma Parlamenta FBiH. Tada SDP, NiP i Naša stranka nisu mnogo marili za presumpciju nevinosti, za istragu, ni za dokaze, jer je valjalo odraditi dio plana Tužilaštva koji se odnosio na njihove kadrove, koje su kasnije nagradili pozicijama. USAID-om finansirani mediji u stopu su pratili i navijali.

Onaj ko i površno prati rad Parlamenta FBiH zna da je parlamentarna demokratija preminula onog dana kada je Poslovnik Predstavničkog doma prerađen po mjeri vladajuće većine. Onemogućavanje rasprave o spengavanju samo je prirodan nastavak modela vlasti koji je miks anarhije, tiranije i korupcije po svim vertikalama.

U protekle tri godine sarajevska Trojka više ni ne vodi evidenciju svojih kadrova pod istragama, predistražnim radnjama ili optužnicama, jednostavno ih je postalo previše za tabelu u Excelu.

A klupko se sporo odmotava, jer smo u posljednjim porukama premijera Nikšića vidjeli koliko je ozbiljan nezakonit utjecaj vlasti na policijsko-pravosudni sistem. Drugim riječima, za procesuiranje preostalog kriminala morat ćemo sačekati da ova vlast ode, a možda i da se planete poravnaju.

U međuvremenu, društvo tone u problem koji se jasno vidi golim okom, po medijskoj slici smo već postali Vučićeva Srbija, a vlast počinje jako ličiti na SNS sa Baščaršije.

Korupcija, nepotizam i ostale balkanske discipline nisu pitanje “naših i njihovih”, nego razlog zašto smo pri dnu svake evropske liste osim one gdje se mjeri kriminal.

I to će ostati tako sve dok 85% medija služi režimu, a 15% pokušava raditi novinarstvo. I smjene vlasti, kako vidimo, ne mijenjaju taj omjer previše. Odnosno, dok ne očistimo pravosudno-policijski aparat od kriminalu sklonih kadrova.

Jer dok zakoni ove zemlje ne budu jednaki za sve, život ćemo provoditi u kaljuži bez izlaza.

Fadila su sinhronizovano i prije presude osudili isti ovi sada “režimski” nekada USAID mediji, Murphy i Trojka.

A o Nikšiću se danas ne smije ni riječ – Trojka pojačana NES-om uredno blokira raspravu, USAID se odavno povukao, a Ambasada SAD šuti kao da joj je zabranjeno i šapnuti. A ovo posljednje možda je najindikativnije!

Patria